Na nedavno održanim izborima u Srbiji najveće iznenađenje je stranka koju je osnovao doktor Nestorović a koja je dobila veliki broj glasova. Tijekom svog života dr. Branimir Nestorović susretao se i s trenucima radosti i s trenucima tuge. Iako su dostupne ograničene informacije o njegovom osobnom životu, očito je da ima duboku vezu sa svojim rodnim gradom Obrenovcem. Osim toga, u sretnom je braku s istom ženom već gotovo trideset godina, a zajedno imaju kćer i sina. U jednom je slučaju rekao da je njegova supruga izrazila nevoljkost da ga prati bilo gdje u javnosti. Razlog tome je velika gužva i stalna ometanja za selfije. Nadalje je požalio da se te fotografije često zlorabe i iskorištavaju u reklamne svrhe.
U razgovoru u kojem nije sudjelovala njegova supruga, dr. Nestorović je ponosno ispričao kako njegova kći Mina trenutno studira dvojnu povijest umjetnosti i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Izrazio je da je Mina izrazila zabrinutost za njegovo dobro nakon što je stekao slavu tijekom pandemije koronavirusa. Kako bi ublažio njezine brige, odlučio se obratiti javnosti. Uzgred, treba napomenuti da je Nestorović i otac sina Uroša. U razgovoru o izazovima s kojima se suočavao, Nestorović je otkrio da je njegovom sinu dijagnosticiran autizam.
Ovo je Nestorovićev pogled na žene: Žene djeluju drugačije, stvaraju vlastite mreže i veze. U knjigama kao što su “Ženski mozak” i “Muški mozak” objašnjeno je da muški mozak pristupa zadacima na hijerarhijski način, hvatajući se prvo u koštac s najvećim problemima, a zatim prelazeći na manje. S druge strane, ženama je sve jednako značajno. Njihovi mozgovi se uspoređuju s jednom točkom, gdje svaka radnja i gesta imaju jednaku važnost. Bilo da se radi o kupnji doma ili davanju jednostavne ruže na dar, svaka se radnja smatra jednim bodom, bez obzira na njen opseg ili veličinu. Suština svega nalazi se u ženama, što ih čini superiornim bićima. One posjeduju moć odabira svojih životnih partnera, a njihova sklonost uspješnim muškarcima ne proizlazi samo iz osobnih želja, već i iz njihove težnje da svojim potomcima osiguraju uspješne očeve. Uspostavljanjem osjećaja dosljednosti uspostavljaju osjećaj povezanosti. Svojim postupcima utječu i na postupke muškaraca, jer se jako trude zadovoljiti žene, a sve dok ubacuju grandiozne koncepte koji nemaju istinski značaj. Muškarci kojima nedostaje ženska bit u sebi, lišeni nježnosti i sposobnosti da liju suze, mučeni su unutarnjim nemirom. Spremni su na žrtvu, kako za sebe tako i za druge.
Temeljni problem leži u temeljnoj pogrešnoj komunikaciji između spolova: uvjerenju da fizički izgled ima značaj, iako je u stvarnosti beznačajan. Tijekom života tražimo svoju srodnu dušu, vezu koja nadilazi fizikalnost, čineći tijelo nevažnim. Dok se čovjek bavi svojim poslom, on djeluje unutar mreže pojedinaca koji ga cijene i možda čak gaje naklonost, ali se u konačnici oslanjaju na njega. Međutim, to oslanjanje ne predstavlja istinsku emociju niti služi kao mjerilo njegove veličine. Mjera čovjekove veličine leži u sjećanju koje izaziva kod drugih. Utjecaj koji imate na ljude ono je što se uistinu računa. Slično kao što u sebi čuvam sjećanje na pojedince koji su davno otišli, ali su imali veliki značaj u mom životu jer su priznali i podržavali moju vrijednost, nastojim prepoznati vrijednost u drugima i pružiti ruku pomoći. Daleko od toga da je beznačajno živjeti u drugoj osobi.
