Alzhajmerova bolest i demencija uglavnom pogađaju pripadnioke starije populacije a riječ je o teškom oboljenju koje u potpunosti srozava kvalitet života i oboljelog kao i njegovih bližnjih.
Trenutno se procjenjuje da više od 5,4 milijuna pojedinaca u Sjedinjenim Državama boluje od Alzheimerove bolesti. Projekcije pokazuju da bi do 2050. godine ta brojka mogla premašiti 16 milijuna. S obzirom da 70% osoba s dijagnosticiranom Alzheimerovom bolešću živi kod kuće, posljedice ovog stanja doživljavaju bezbrojni članovi obitelji, prijatelji i skrbnici. Četiri čimbenika koji mogu pridonijeti nastanku ove bolesti uključuju: 1. Lijekove protiv anksioznosti. Benzodiazepini, klasa lijekova koja obuhvaća dobro poznate lijekove kao što su lorazepam (Ativan), alprazolam (Xanax) i klonazepam (Klonopin), često se propisuju za liječenje tjeskobe i nesanice.
Dok su se istraživanja koja procjenjuju sigurnost i učinkovitost ovih lijekova primarno usredotočila na njihovu kratkoročnu primjenu, koja obično traje oko tri mjeseca, značajan broj pojedinaca ih koristi dulje vrijeme. Istraživačka studija objavljena u British Medical Journalu pratila je 1796 Kanađana kojima je dijagnosticirana Alzheimerova bolest zajedno sa 7184 zdrave osobe u razdoblju od šest godina, otkrivajući da je uporaba benzodiazepina u trajanju duljem od tri mjeseca bila povezana s povećanim rizikom od razvoja Alzheimerove bolesti za čak 51%.
Rijetka uporaba benzodiazepina ne predstavlja značajne rizike; međutim, ako anksioznost i nesanica i dalje traju, možda bi bilo preporučljivo istražiti kognitivno bihevioralnu terapiju, koja je pokazala učinkovitost u liječenju oba poremećaja bez mogućih štetnih učinaka povezanih s lijekovima. 2. Povišeni udarac u glavu Problemi povezani s ozljedama glave dobro su poznati mnogima. Dok se većina pojedinaca oporavi bez komplikacija, neki imaju kroničnu upalu koja traje unatoč zacjeljivanju oštećenog moždanog tkiva.
“Možda postoji potencijalna povezanost s Alzheimerovom bolešću,” kaže Brian Giunta, psihijatar i neurolog sa Sveučilišta Južne Floride. Mikroglijalne stanice, također poznate kao Hortega stanice, ključne su u procesu upale. Dr. Giunta je razjasnio da kada mikroglija stalno ostaje u proupalnom stanju, njihova sposobnost da eliminiraju beta amiloid iz mozga je ugrožena. Neuspjeh u eliminaciji ovih proteina može rezultirati njihovim nakupljanjem, što u konačnici dovodi do smrti neurona.
- Dr. Giunta je zaključio da razlozi koji stoje iza upornog upalnog procesa kod određenih osoba ostaju nejasni, kao i u kojoj je mjeri traumatska ozljeda mozga povezana sa slučajevima Alzheimerove bolesti. Nedovoljno sna Istraživanje objavljeno u časopisu Neurobiology of Aging pokazuje da nedovoljno sna ne samo da doprinosi dnevnom umoru, već također može ubrzati pojavu Alzheimerove bolesti. Domenico Praticò, farmakolog i imunolog sa Sveučilišta Temple u Philadelphiji, izjavio je: “Iako brojni poremećaji spavanja prevladavaju među osobama s Alzheimerovom bolešću, ostaje neizvjesno jesu li ti problemi uzrok ili posljedica.
U eksperimentu provedenom s miševima, dr. Praticò i njegov tim otkrili su da ograničavanje sna glodavaca na samo 4 sata dnevno narušava njihove sposobnosti učenja i pamćenja, uz ometanje komunikacije između neurona. Kronični nedostatak sna ubrzava štetne mehanizme koji pridonose razvoju Alzheimerove bolesti. Osjećaj izolacije. Istraživanje objavljeno u Journal of Neurology, Neurosurgery, and Psychiatry otkrilo je povezanost usamljenosti i pojave demencije.
Studija koju su proveli znanstvenici otkrila je da je usamljenost među starijim osobama povećala rizik od razvoja demencije za faktor 1,63 tijekom trogodišnjeg razdoblja. Istraživači i dalje nisu sigurni u temeljne čimbenike koji pridonose ovoj povezanosti; međutim, posljedice su očite – druženje s drugima je korisno za tjelesno zdravlje.
