U današnjem članku vam pišemo na temu zašto neki ljudi uvijek donesu poklon kada idu u goste, dok drugima to ni ne padne na pamet. Saznajte…
Možda vam je poznato kako se osjećate kada goste ugostite i dobijete nešto u znak pažnje. A šta ako dođu praznih ruku? Ovaj članak razmatra razloge iza tih različitih ponašanja, koji se često temelje na odgoju, navikama, pa čak i društvenim normama.
Postoji velika razlika u tome kako ljudi doživljavaju gostoprimstvo, a to se često vidi u malim gestama, poput donošenja poklona.
Neki ljudi instinktivno donesu nešto, bilo to čokolada, vino ili kava, dok drugi jednostavno zaborave ili ne smatraju da je to potrebno. Ovaj nesvesni obrazac ponašanja često potiče iz kuće, iz porodičnih navika i običaja koje su usvojili od malih nogu. Za mnoge je običaj donijeti poklon, bilo da je riječ o jednostavnoj čokoladi ili boci vina, jer su odrasli u obitelji gdje je to uvijek bilo očekivano. Za druge, pak, koji nisu imali takvu praksu kod kuće, ova tradicija možda nikada nije bila ni pomislena.
- Drugi ključni faktor je empatija, odnosno sposobnost da prepoznamo trud domaćina. Osobe koje dolaze s poklonom obično to čine kako bi pokazale da prepoznaju sav napor koji je domaćin uložio u pripremu, bilo da je to kuhanje, čišćenje ili samo organizacija večeri. Donošenjem poklona oni žele reći: „Vidim tvoj trud i zahvaljujem ti“. Zanimljivo je da oni koji ne donose ništa možda nisu nužno sebični, već jednostavno ne prepoznaju sav rad koji je uložen u organizaciju okupljanja.
Za mnoge ljude donošenje poklona postaje automatizam, gotovo refleks. Običaj je jednostavno usađen i ne razmišlja se previše o tome. Za njih, dolazak u goste znači odmah svratiti do prodavnice i uzeti nešto što domaćin voli, bilo da je to kutija keksa, boca vina ili jednostavno omiljeni sok. To im je postala rutina, kao što je navika da prije nego krenu na bilo koji događaj, provjere da li imaju nešto s čim bi mogli obradovati domaćina.
S druge strane, neki ljudi imaju potpuno različito shvaćanje gostoprimstva. Smatraju da je domaćin taj koji je odgovoran za organizaciju i da nije potrebno donositi ništa. Za njih, sama njihova prisutnost je dovoljna, a sve ostalo smatraju nepotrebnom formalnošću. Takvi ljudi obično misle: „Ako me pozivaš, ti si domaćin, ti organiziraš, a ja ću uživati u tome.“
- I dok sve ovo može zvučati jednostavno, u stvarnosti pokloni, ma koliko mali bili, imaju duboko značenje. Oni šalju jasnu poruku – poštujem tvoje vrijeme, trud i ulaganje, hvala ti što si me pozvao. Poklon nije samo materijalna stvar, već znak pažnje. Ako se ova navika zanemari, s vremenom osoba može dobiti etičku etiketu “nepažljive” ili “sebične”, jer su drugi počeli osjećati da dolazak takvih gostiju podrazumijeva sve, bez da i sami ulože trud.
Psihološki gledano, postoje ljudi koji prirodno gravitiraju prema ulozi davatelja, koji žele doprinositi i pokazati pažnju. S druge strane, postoje oni koji su skloni biti primalac, uživajući u onome što je pripremljeno za njih, bez nužne potrebe da sami nešto ponude zauzvrat. Ovo ponašanje se u velikoj mjeri odražava na svakodnevnim situacijama kao što su posjete, jer “davac” uvijek razmišlja: „Kako da uljepšam ovo iskustvo?“, dok “primalac” uglavnom misli: „Zadovoljstvo je biti ovdje.“
- Nije bitno u kojoj vrijednosti je poklon, bilo da je to samo nekoliko čokolada ili omiljeni napitak domaćina. Ono što je bitno je poruka koju šaljemo: “Cijenim te”, “Hvala ti”, “Tvoje gostoprimstvo mi je važno”. To je jednostavan način kako se neformalno može pokazati poštovanje i ljubaznost. Ako ste neko ko uvijek donese nešto, vi ste vjerovatno osoba koja želi da doprinese i pokaže svoju zahvalnost. Ako ste zaboravni u tom smislu, možda je vrijeme da se prisjetite i sljedeći put donesete nešto simbolično – mali znak pažnje može napraviti veliku razliku.
Na kraju, kako god se odnosili prema ovom pitanju, važno je shvatiti da su male geste kao što je donošenje poklona, zaista mnogo više od samog čina – one govore o tome koliko poštujete i cijenite ljude oko sebe.
