Na Balkanu se još uvijek poštuju tradicije i običaji koji su se počeli upražnjavati još prije nekoliko decenija. Ljudi vjeruju da, ako ne ispune te običaje, da će sve krenuti po zlu u njihovim životima.
U životu svi tražimo načine kako se nositi s izazovima, otresti se težine loše sreće i vratiti sreću u ravnotežu i ponovno se osjećati sigurno. Većina traži odgovore na nove načine i sa znanstveno utemeljenim planovima, ali sve više sumnja u stare ideje i okreće se znanju iz davnina. Oni vjeruju u ovaj mudar savjet za koji smatraju da sadrži veće istine nego što se čini na prvi pogled. Folklor o sreći, ljubavi i bogatstvu postoji stoljećima, prenosi se iskustvom, vjerovanjem i praksom. Dok neki ove priče smatraju pukim praznovjerjem, drugi vjeruju da su to važni rituali koji utječu na misli, emocije, pa čak i stvarnost.
1. Sol – čuvarica kućanstva i pročišćivač energije U mnogim kulturama sol zauzima važno mjesto – ne samo kao vitalni začin već i kao neizmjerni simbol za očuvanje i pročišćavanje energije. U razdobljima umora i kada to predstavlja neočekivane izazove ili postaje neugodno, tada biste u takvim trenucima potrebe mogli pribjeći jednostavnoj mudrosti posipanja malo soli ispod svakog prozora u kući. To se radi s razlogom: za sol se kaže da ima svojstva upijanja negativne energije i da štiti okolinu od svih vrsta štetnih utjecaja.
Međutim, njegova stvarna učinkovitost prvenstveno počiva na čekanju s poštovanjem. Sol bi trebala ostati tamo dok osoba ne osjeti veliko olakšanje — bilo da se radi o dobrim vijestima, pozitivnim rezultatima ili samo lakšem dahu. Uklonite sol kada se promjena uistinu osjeti, ali ne golim rukama. Koristite krpu, papir ili metlu da pažljivo pokupite predmet, stavite ga u vrećicu i odložite ga po mogućnosti izvan mjesta stanovanja; bolje ako se zakopa. To će biti simbolično zakopavanje nesreće, dovršetak ciklusa i otvaranje puta za protok nove pozitivne energije.
2. Sadaqah – Namjerno davanje Davanje milostinje, pomaganjem drugima u svrhu milostinje, deblokira istinski iskreno srce. Tobože je postojala plitka praksa. Ostatak sitniša nakon kupnje kruha ili soli bolje je ne davati. Jer se kruh i sol smatraju životom i zaštitom. Prema staroj praksi, odustajanje od ovog “odmora” može se nesvjesno shvatiti kao prijetnja vlastitoj stabilnosti. Nego se kaže: Dajte iz obilja, neka bude namjera – bez ikakvog smisla davanja od viška, kako bi samo davanje stvorilo pozitivnu energiju. 3. Novčanik u simbolima bogatih Novčanik je uobičajeni kulturni simbol blagostanja.
- Neka vjerovanja vezana uz simboliku novčanika su sljedeća: a. Nemojte nositi prazan novčanik. Kada kupujete novi novčanik, ne ostavljajte ga praznim; izvadite i u njemu držite: komad zlatnog nakita, ili barem zlatni privjesak, čak i jedan dan. Budući da zlato predstavlja prosperitet kao i sigurnost, ovo je tradicija za koju se vjeruje da osobi donosi financijsko blagostanje. b. Uvijek zadržite barem jedan novčić. Dobro je držati ultimativni coin u novčaniku jer ultimativni coin pomaže da bogatstvo kontinuirano teče – smatra se ključnom vezom za održavanje svih drugih izvora novca.
Poboljšanja koja stvaraju prihod Mnogi ljudi nose sljedeće amajlije za sreću: Sliku Svetog Nikole poznatog kao sveca koji brine o putnicima i novcu. Tri kineska novčića, omotana crvenim koncem, jak su feng shui simbol za povećanje protoka bogatstva. 4. Ljubav – nevidljiva unutarnja energija Dok rituali dolaze s materijalnim bogatstvom, ljubavi je potreban koncept unutarnjeg prostora. Stara vjerovanja često kažu da se ljubav pokaže sama: kada počnemo unutarnje čišćenje i oslobodimo se veza iz prošlosti. Kad dopustimo sebi da još jednom prihvatimo vjeru. Treba znati da mnogi vađenje soli ispod prozora povezuju s početkom ljubavi.
Uobičajena je misao da čišćenje prostora i energije utire put za nekoga tko ima svjetlost i nježnost. Bez obzira na to shvaća li netko ove rituale kao ono za što se predstavljaju doslovno ili kao mehanizme za psihološku dobrobit, jedno je sigurno: pokretanje kretanja energije.
Bez obzira na to je li sol stavljena ispod prozora, da li se daje iz unutrašnjeg svetišta iskrenosti ili je zadnji novčić u nečijem novčaniku, bilo koja od ovih radnji dijeli osnovnu bit vjerovanja u potencijal transformacije. Ove kulturne tradicije nisu zamišljene da zauzmu mjesto stvarne akcije i napora; oni su ovdje da nas podsjete na što moramo prema svom posjedu, koliko daleko mogu doseći namjere i simbolizam, i što je najvažnije na unutarnju snagu koja je potrebna za preoblikovanje naše stvarnosti.
U svijetu u kojem brz život često dovodi do osjećaja zbunjene neizvjesnosti, ove jednostavne prakse zajedno s nama ponovno uspostavljaju naše temeljne vrijednosti – vjeru, zahvalnost i nadu. One doista mogu imati značajan sadržaj, jer važno je upamtiti da svaka značajna transformacija počinje s malom inicijativnom silom u nama samima.
