Jedna simpatična ispovijest u kojoj je žena opisala kako je upoznala svog budućeg muža je izazvala niz pozitivnih komentara. Od trenutka kada je određen datum vjenčanja moje sestre, znala sam da će to biti radosna prilika. Nisam ni slutila da je sudbina toga dana nešto spremila za nas. Kad smo ustali prije nego što je sunce u potpunosti izašlo, trebali smo se sastati s frizerom i vizažistom koji će brinuti o mladenki, meni i drugim rođacima koji će nam se pridružiti u dogledno vrijeme. Ako ste gledali film “My Big Fat Greek Wedding”, lako možete zamisliti kaotičnu scenu koja je uslijedila.
Iako je od mene starija pet godina, Jelena je živjela svoj život u skladu s društvenim normama. Jedina iznimka bila je njezina odluka da se uda za gospodina kojeg je poznavala tek tri mjeseca. Unatoč našim pokušajima da je uvjerimo u suprotno, samouvjereno je rekla: “Jednom kad znaš da je on taj, jednostavno znaš”, mojim roditeljima i meni, ne želeći čekati još godinu dana. Odlučeno je da se pozivnice upućuju svim gostima za nadolazeće vjenčanje. Rodbina je jedva čekala da upozna zaručnika moje sestre, koji joj je u kratkom vremenu uspio osvojiti srce. U dobi od 30 godina još mi nije pala na pamet ideja o braku. Kao i Jelena, vjerovala sam da ću se skrasiti tek kada nađem onog koji će me činiti potpunom, ali unatoč svom iskrenom trudu, takvu osobu još nisam srela i ostao sam nevjenčana. Počela je pristizati grupa svatova koji su došli po mladu, počevši od budućeg zeta koji je stigao ozaren od sreće i potpuno zaljubljen. Ubrzo nakon toga stigla je grupa od četiri muškarca, a za njima i izuzetno atraktivna osoba.
Na početku ceremonije, stariji i manje impozantan muškarac pokrenuo je “otkup mladenke”. Pregovarao je s mladoženjom izrazivši želju da mu Jelenu “proda” za mizernu svotu. Unatoč tome, zet je bio odlučan u odluci ponuditi svoju kuću i sve svoje imanje samo da mu preda Jelenu. Dok je ritual “kupnje mladenke” došao do kraja, slučajno sam čula atraktivnog dasu kako izgovara: „Koliko bi koštalo da kupimo i mladenkinu sestru? ” Dok sam se smiješila visokom mladiću upečatljivih plavih očiju, nisam mogla a da ne tiho preklinjem da nije u rodu s mojim šogorom. “Nadam se da mu nije brat”, pomislila sam u sebi, gotovo nesvjesna toga. Najbliži pratitelj moga zeta bio je frapantno privlačan dasa. Činilo se da njegov nedokučivi pogled prati svaki moj pokret bez obzira u kojem sam se smjeru okrenula. Dok smo se približavali crkvi, zatekla sam se kako instinktivno pregledavam gomilu kako bih ga ugledala.
Dok smo željno iščekivali vjenčanje, oko ulaza u crkvu počeli su se okupljati gosti. Odjednom me nepoznata ruka uhvatila za moju. Bio je to Jovan, koji je u dlanovima nosio dva ukusna Capri sladoleda.Zaigrano je namignuo i pozvao me da mu se pridružim. “Nađimo se i zajedno istražimo Capri”, rekao je, a njegove su se riječi činile kao božanska poruka. Dok sam razmišljala o mogućnosti sudbine, nisam mogala a da se ne zapitam je li on stvarno kupio moj voljeni sladoled. Činilo se da je to previše slučajnosti da bi bilo išta drugo. Od tog vremena do danas prošla je puna godina. Jovan i ja smo odlučili da vjenčanje bude na jesen. O glazbenoj zabavi i broju gostiju tek trebamo odlučiti, ali sigurni smo da ćemo u sklopu naše proslave uživati u Capri sladoledu.
