Drevni običaji, koji su uglavnom zaboravljeni, vuku porijeklo iz davnina. Neki od njih su već zaboravjeni i više se ne prakticiraju ali ima i onih koji su duboko ukorijenjeni u našem društvu. Međutim, kada je u pitanju smrt voljene osobe, ove tradicije se i danas poštuju. Dok je uticaj modernog društva doveo do toga da određeni običaji nestanu, mnogi traju i prenose se s generacije na generaciju. Običaji povezani sa značajnim životnim prekretnicama, poput rođenja, krštenja i konačnog ispraćaja na vječni počinak, imaju poseban značaj. Kada je u pitanju smrt bliske osobe postoji nekoliko običaja koje treba ispoštovati.
Kulminacija ciklusa života ne označava kraj ili nestanak u ništavilo. Umjesto toga, naši dragi ostaju živi u našim mislima i dragim uspomenama. Dok odajemo počast njihovom posljednjem počivalištu, odajemo im počast i sjećamo ih se više puta. Bez oklijevanja, potvrđujemo duboku važnost post-pogrebnih tradicija u našoj naciji.
Odavanje počasti i sjećanja na naše pretke ima značajan značaj u kršćanskoj vjeri. Najefikasniji način za ispunjenje ove obaveze je uključivanje u molitveni razgovor s njima, prisjećanje na drage trenutke koje smo podijelili i, naravno, posjete njihovom vječnom počivalištu. Donosi utjehu saznanje da imamo slobodu posjetiti groblje kada nam odgovara, čak i ako crkva nema formalne spomenike za pokojnike.
- Posjeta groblju tokom velikih vjerskih praznika, poput Božića i Uskrsa, može biti izvor zabune za mnoge. Preovlađuje nesporazum da je u ovim prilikama neprikladno odati počast preminulima.
Obilježavanje važne prilike kada je Isus Krist trijumfovao nad smrću i podario vječni život čovječanstvu produžava se tokom više dana. Konkretno, dan nakon vaskrsenja posvećen je poštovanju pokojnika. Po uobičajenoj praksi, u ponedjeljak nakon pokladne nedjelje, tradicija je da se grobovi dragih pojedinaca “metu” i kite ih živopisnom zelenom travom. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan se obeležava svečanim parastosom. Nadalje, kao simboličan gest sjećanja, na groblje se donose ukrašena jaja i upaljene svijeće.
Za vrijeme najveće kršćanske proslave, Božića, nastavlja se tradicija odavanja počasti upokojenima. Naime, na prvi dan Božića dijeli se jelo u znak sjećanja na duše preminulih i nosi se na groblje. U antičko doba se vjerovalo da je gozba koja se pripremala za Badnje veče bila namijenjena pokojnicima, pa otuda i naziv.
U skladu sa narodnom tradicijom, kakva su vjerovanja oko sahrana?
Unutar carstva pokojnika prevladavaju mistična vjerovanja, koja uključuju strogu zabranu odlaska na groblje tokom noćnih sati. Takve posjete se smatraju izuzetno opasnim, jer se groblje smatra mjestom stanovanja preminulih duhova, koje se obično naziva gradom mrtvih.
- Kada se neko usudi da se upusti u noćnu oblast, oni posjeduju moć da ometaju ne samo prijateljske, već i neprijateljske entitete. Ovaj poremećaj može rezultirati poteškoćama, nezgodama, materijalnim zapletima i mnoštvom drugih problema unutar granica nečijeg prebivališta.
U znak tuge za preminulim, rođaci pokojnika oblače se u tamne haljine. Nekada su se žene nosile crnim šalom, dok bi muškarci birali crnu košulju ili tmurni cvjetni dodatak. Ova odjeća žalosti nosi se godinu dana, tokom koje se ožalošćeni uzdržavaju od proslava, plesa ili pjevanja.
Odstupajući od prošlih tradicija, sada je prihvaćeno nošenje crne odjeće u rasponu od 40 dana, s mogućnošću da se ovo trajanje produži na šest mjeseci ili više, ako neko želi. Ključno je naglasiti da je, bez obzira na vrijeme smrti člana porodice, važno promatrati proslavu njihove krsne slave, kao znak poštovanja tradicije. Naime, vjeruje se da u takvim okolnostima značaj obilježavanja ove slave postaje još izraženiji, jer utjehu za duše svojih dragih tražimo usrdnim molitvama za njihovo vječno blaženstvo.
Nakon smrti osobe, uobičajeno je da se poštuje jednogodišnji period uzdržavanja od bilo koje vrste svečanosti u kući, kao što su vjenčanja, zabave i plesovi. Preporučuje se konsultacija sa svećenikom za smjernice o pogrebnim tradicijama, jer se ove prakse razlikuju u različitim područjima. S obzirom na mnoštvo običaja, nemoguće je definitivno utvrditi primjerenost bilo kojeg konkretnog običaja.
Prema principima hrišćanske doktrine, smrt se shvata kao direktna posledica greha, posebno Adamove neposlušnosti prema Bogu. U početku, Bog je zamislio neometani prelazak iz smrtnog života u večno postojanje, uporediv sa gracioznim izlaskom leptira iz svoju čahuru i njen kasniji uspon u nebesko carstvo.
