Da li ste znali da spavanje na boku predstavlja najzdraviji položaj za vaše tijelo? Razumijemo i istražujemo razloge. Kada je riječ o kvalitetnom noćnom odmoru, ništa nije gore od sati provedenih u prevrtanju jer ne možete zaspati. Prema istraživanju o spavanju koje je provela kompanija Best Brands Mattress Company, većina Amerikanaca preferira spavanje na boku, u položaju fetusa. Health Digest ističe da drugi položaji uključuju ležanje na leđima, stomaku ili čak sklupčavanje.Otkriveno je da spavanje na boku nije samo najčešći izbor, već ga stručnjaci preporučuju zbog raznih zdravstvenih prednosti. Drugim riječima, kada spavate na boku, gravitacija podržava efikasnije kretanje otpada kroz crijeva, što pridonosi boljoj probavi želuca. Osim što unapređuje probavni sistem, spavanje na boku se pokazalo korisnim i za poboljšanje funkcije nervnog sistema.
To implicira da spavanje na boku može pružiti zaštitu od neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti. Detalji, poput toga da li osoba spava na lijevoj ili desnoj strani, također mogu pružiti uvid u snove. Istraživanja ukazuju da ljudi koji spavaju na desnoj strani imaju manje šanse za noćne more u usporedbi s onima koji spavaju na lijevoj strani. Nadalje, položaj spavanja na boku može otkriti mnogo o ličnosti pojedinca. Studija provedena od strane Better Mattress Brand pokazala je da je više od 63% ljudi koji preferiraju spavanje na boku introvertno u većoj mjeri nego ekstrovertno. Uz odgovarajući madrac i jastuk, spavanje na boku ne samo da predstavlja najudobniji način spavanja, već može biti i najzdraviji. Dakle, jednostavnim prelaskom na bok prije spavanja, možemo pridonijeti dobrobiti našeg tijela na više načina, omogućavajući nam ugodne snove tokom cijele noći.
Alzheimerova bolest predstavlja ozbiljno degenerativno oboljenje mozga koje je neizlječivo i može dovesti do smrti. Njezino napredovanje izaziva demenciju, gubitak pamćenja, poremećaje mišljenja te promjene u ponašanju i osobnosti pacijenta. U Sjedinjenim Američkim Državama, Alzheimerova bolest je četvrti najčešći uzrok smrti. Bolest cilja kratkotrajno pamćenje, uzrokujući uništavanje neurona i veza u moždanoj kori, što rezultira značajnim smanjenjem moždane mase. Prvi put je opisao psihijatar Aloysius (Alois) Alzheimer 1906. godine, a prva osoba koja je oboljela od bolesti bila je žena po imenu Auguste Deter. Ona je preminula 8. aprila 1906. u dobi od 56 godina, obolijevši od Alzheimerove bolesti sedam godina prije svoje smrti.Postoje terapije koje mogu usporiti napredovanje i ublažiti simptome bolesti u njenim ranim stadijima. Alzheimerova bolest je dvostruko češća kod žena, a najčešća se pojavljuje u dobi starijoj od 65 godina. Prosječno trajanje bolesti je sedam godina, ponekad i do 20 godina. Autopsije osoba koje su patile od Alzheimerove bolesti otkrivaju oštećenja bazalne jezgre, smještene u moždanom deblu, koja proizvodi acetilkolin, tvar ključnu za prijenos impulsa između moždanih stanica. Za efikasno pamćenje, važna je dobra komunikacija između stanica, a nedostatak tvari koja omogućuje tu komunikaciju čini pamćenje i rekonstrukciju vrlo izazovnima. Kada bolest zahvati um, pamćenje postaje izrazito kratkotrajno, a informacije koje pojedinac dobije brzo se zaboravljaju, često popraćene razdražljivošću i agresivnošću. Potvrda Alzheimerove bolesti moguća je tek nakon mikroskopskog pregleda tkiva, što je moguće tek nakon smrti. Stoga se liječnici oslanjaju na druge dijagnostičke tehnike, počevši s isključenjem drugih potencijalnih uzroka gubitka pamćenja, poput depresije, alkoholizma i zloupotrebe droga.
