U suvremenom okruženju sve je veći naglasak na očuvanju zdravog načina života, što dokazuje sve veći broj pojedinaca koji svoje zdravlje stavljaju na prvo mjesto i sudjeluju u raznim wellness programima. Sve veći segment stanovništva odabire izbjegavanje nezdrave hrane i pića, a mnogi se posvećuju tjelesnoj kondiciji, odlučujući se za aktivan način života s ciljem očuvanja vlastitog zdravlja.
Ipak, usprkos sve većem broju stanovnika koji se opredjeljuju za zdrav način života, nailazimo na paradoks: izvješća sve više ističu pojedince koji, unatoč zdravim navikama, i dalje obolijevaju, prerano umiru ili se bore s ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Prevladavajuća mjera za poboljšanje zdravlja je izbjegavanje slatkih gaziranih pića, poznatih po visokom udjelu šećera, u korist alternativa bez šećera ili pića koja sadrže umjetna sladila. Međutim, nedavna studija objavljena u Journal of General Internal Medicine sugerira da čak i ove zamjene mogu predstavljati zdravstveni rizik. Ovo istraživanje ispitalo je više od 2500 pojedinaca tijekom desetljeća kako bi se procijenila njihova vjerojatnost moždanog udara i drugih krvožilnih problema. Nalazi su pokazali da su oni koji često piju pića s umjetnim sladilima izloženi povećanom riziku od krvarenja u mozgu, srčanog udara i raznih bolesti povezanih s krvnim žilama.
Ova studija pruža dodatne dokaze da gazirana pića, bez obzira jesu li zašećerena ili umjetno zaslađena, mogu negativno utjecati na zdravlje. Dijetetičarka Amanda Wahlstedt ističe da unos gaziranih pića može dovesti do smetnji u probavi, uključujući simptome poput nadutosti, žgaravice i iritacije želuca, ističući da je voda optimalno piće za ljudski organizam. Stoga stručnjaci preporučuju umjerenost u konzumaciji gaziranih pića te da se dnevni unos tekućine od 1,5 do 2 litre prvenstveno sastoji od vode.
BONUS TEKST:
Jeste li svjesni da osobe s jedinstvenom vrstom sinestezije posjeduju sposobnost “okušati” riječi ili “vidjeti” zvukove? Sinestezija je izuzetno neurološko stanje koje karakterizira spajanje različitih osjetilnih percepcija. Ovaj fenomen dovodi do toga da mozak povezuje jedno osjetilo s drugim na način koji većina ne doživljava. Na primjer, osoba s leksičko-okusnom sinestezijom može osjetiti jasan okus u ustima nakon što čuje određenu riječ—kao što je “Ana”, što može evocirati okus slatkih bobica, dok “Marko” može podsjetiti na osjećaj agrumi. Druga varijanta sinestezije, poznata kao sinestezija boje grafema, povezuje slova i brojeve s određenim bojama; prema tome, za takve pojedince, broj 7 bi se mogao dosljedno činiti žutim, a slovo T moglo bi se percipirati kao plavo.
Ovaj fenomen je fascinantan jer pokazuje sposobnost ljudskog mozga da stvara zamršene veze koje se obično ne promatraju, otkrivajući da granice između osjetila nisu uvijek krute. Smatra se da otprilike 4% populacije posjeduje neku varijaciju sinestezije, a jedna od najraširenijih manifestacija je “bojenje” slova i brojeva. Dok se sinestezija može javiti spontano ili tijekom djetinjstva, postoji i hipoteza koja sugerira da se ona može kultivirati i poboljšati kroz praksu i ponavljanje, osobito kod pojedinaca koji se susreću s pojačanim osjetilnim iskustvima.
Zanimljivo je da brojni umjetnici, pisci i glazbenici u stvaranju svojih djela crpe inspiraciju iz sinestezije. Poznati slikar Vasilij Kandinski, na primjer, tvrdio je da može “čuti” boje, što je percepcija koja je značajno utjecala na njegov umjetnički rad. Osim toga, glazbenici poput Pharrella Williamsa izvješćuju o povezanosti glazbenih nota i boja, koristeći ovo osjetilno miješanje u svojim skladbama. Sinestezija je i dalje zadivljujuće polje istraživanja, poboljšavajući naše razumijevanje načina na koji mozak konstruira i utječe na naše percepcije okolnog svijeta.
