Iva Štrljić, poznata prvenstveno po svojoj glumačkoj karijeri, proslavila se u raznim oblastima. Pored glume, istraživala je i svet pisanja, napisala knjigu i vodila nekoliko emisija. Pored umjetničkih bavljenja, Iva se aktivno bavi i politikom. Ona javno vrlo često podržava predsjednika Srbije i član je njegove stranke.Na nju je svoj izuzetan talenat prenio njen otac Milan, koji važi za jednog od najšarmantnijih i najomiljenijih glumaca bivše nacije. Nakon raspada Jugoslavije, Milan se vratio u Hrvatsku početkom 1990-ih. Iako je Ivin odnos sa ocem za nju osetljiva tema, poznato je da su joj se roditelji razveli kada je imala 15 godina i da je odlučila da ostane sa majkom Slavicom, koja je svojevremeno bila balerina u Pozorištu na Terazijama.
Nekoliko meseci ranije, glumica je učestvovala na “televizijskoj terapiji” sa dr Slavicom Đukić Dejanović. Tokom sesije iznijela je nekoliko detalja koji su već neko vrijeme bili predmet zanimanja javnosti. Među upitima gospođe Đukić Dejanović, jedno pitanje se izdvojilo iznad ostalih: da li se seća specifičnosti njenog oca koji ju je pratio u školu i drugih zanosnih uspomena iz detinjstva. Glumica je prokomentarisala da ima posebno oštro pamćenje na određene mirise. Prisjetila se kako joj je otac čitao Jesenjinove pjesme svako veče prije spavanja, što joj je bilo očaravajuće. Njen otac je bio odani obožavalac Jesenjinovog dela, a pre polaska u školu, skoro je naučila napamet sve njegove pesme, uključujući “Pismo majci” i “Pesmu o Kerušu”, zahvaljujući očevim recitacijama i uputstvima.
Kada se roditelji razdvoje, njihovo dijete se suočava s neugodnim izborom koji može biti nevjerovatno nezgodan. Biti prisiljen birati između majke i oca je nepodnošljiv položaj. Sa 15 godina bila sam svjesna da ću, bez obzira na to kakvu odluku donesem, osjećati kajanje do kraja života. Shvatila sam da će to povrijediti moju majku ako odlučim da idem s ocem, a ako odaberem da idem sa svojom majkom, to bi povrijedilo mog oca. Prošlo je više od dvadeset godina otkako smo moj otac i ja posljednji put živjeli zajedno, a ja sam još uvijek bila povrijeđena zbog njegovog odsustva. Činjenica da je on bio taj koji je otišao činila je situaciju još težim za rješavanje. Suočavanje sa ovom realnošću predstavljalo je značajan izazov.
Željela sam osobu od povjerenja koja bi mi mogla pomoći u teškim trenucima i pomoći mi da se snađem kroz njih. Bilo je obeshrabrujuće svjedočiti onome što su drugi mogli pružiti za svoje potomstvo, a što meni nije bilo dostupno. Ova spoznaja je imala dubok uticaj na mene. Posebno me je povrijedilo kada mi je neko rekao da sam dobila priliku zbog uticaja mog oca, što nikako nije tačnot. Ivu je prekinula Slavica, koja je ispričala kako joj je otac jednom rekao da je nasledila njegov glumački talenat, koji je od njega smatrala svojim najvećim bogatstvom te da sa svojom kćerkom ne bi stao pred kamere. Takođe je naveo da su živeli u različitim zemljama, što im je ograničavalo blizinu. Istina je da je otvoreno priznao da nema želju da sa njom deli vreme ispred ekrana. Iva je prenijela svoje nezadovoljstvo činjenicom da je primorana da ovisi o nekome od koga joj je potrebna pomoć. Izrazila je svoju čežnju da ne bude u ovoj nevolji i da se ne mora oslanjati samo na svoje vještine kako bi postigla uspjeh. Dinamika između Ive i njenog oca je zamršena i oni ne komuniciraju često jedno s drugim.
