Vrlo često kada su djeca u pitanju možemo čuti kako se kaže da liče na jednog od svojih roditelja po nekim karakteristikama, bilo fizčkim ili karakternim. Međutim nauka je po tom pitanju jasna i tačno se zna šta dijete naslijeđuje od kojeg roditelja.
Genetičar je identificirao tri specifične osobine koje se često nasljeđuju od očeva. Distribucija genetskih osobina s roditelja na njihovu djecu fascinantan je koncept o kojem treba razmisliti. Iako se uobičajeno vjeruje da genetika funkcionira u omjeru 50:50, pri čemu svaki roditelj daje jednaku količinu gena ili različitih karakteristika, stvarnost je sasvim drugačija.
Prema Dani Breset, genetičarki sa Sveučilišta u Phoenixu, postoji značajno povećana vjerojatnost nasljeđivanja “aktivnih” osobina od oca zbog tendencije prirode da izražava te gene. Breset je identificirao tri specifične osobine koje djeca često nasljeđuju. Primarni čimbenik koji utječe na nečiji fizički izgled uglavnom je određen genetskom strukturom naslijeđenom od oca, a ne od majke.
Visinu, na primjer, određuje približno 700 genetskih varijacija, a dok oba roditeljska gena doprinose ovoj osobini, istraživanja pokazuju da očevi geni imaju značajniji utjecaj. Stoga, da biste procijenili hoće li dijete izrasti u visoko ili nisko, preporučljivo je pomno promatrati očeve fizičke osobine.
U slučaju da otac osjeti bilo kakvo razočaranje zbog toga što nema točno određeni spol za svoje dijete, to može pripisati samo sebi, jer muškarci snose odgovornost za određivanje spola djeteta. Doprinos Y kromosoma od muškaraca rezultira rađanjem dječaka, dok osiguravanje X kromosoma dovodi do rađanja djevojčica.
- Znanstvenici naglašavaju da kombinacija muškog X kromosoma i ženskog X kromosoma daje djevojčicu, dok muški Y kromosom uparen sa ženskim X kromosomom daje dječaka. U provedenoj studiji otkriveno je da je obiteljska rodna dinamika dominantno usklađena s lozom po ocu, a ne po majci. Ilustracije radi, ako muškarac ima veći broj braće, veća je vjerojatnost da će mu potomak biti muški, dok ako ima veći broj sestara, veća je vjerojatnost da će imati kćeri.
Međutim, istraživanje je pokazalo da ovaj obrazac ne vrijedi za žene. Moguće je da stariji očevi prenesu genetske mutacije na svoje potomke, što rezultira razvojem mentalnih bolesti ili problema povezanih s mentalnim zdravljem, poput hiperaktivnosti ili bipolarnog poremećaja. Osim toga, djeca rođena od roditelja starijih od 45 godina mogu imati veću vjerojatnost da će doživjeti poremećaje u učenju ili sklonost depresiji.
Međutim, novije studije pokazale su da utjecaj genetike na mentalne bolesti možda nije tako jak kao što se prije vjerovalo. Iako postoji veza između genetike i mentalnih poremećaja, oni čine samo 10 do 20 posto ukupne kombinacije čimbenika. Geni, temeljni građevni blokovi nasljeđa, služe kao fizičke i funkcionalne jedinice nasljeđa.
Oni nose nasljednu poruku koja se prenosi s jedne generacije na drugu, a svaki je gen vitalna komponenta DNA neophodna za proizvodnju specifičnog proteina ili molekule RNA (kao što je iRNA, tRNA ili rRNA). Ti su geni raspoređeni linearno duž kromosoma, pri čemu se gen odgovoran za određenu osobinu stalno nalazi na istom mjestu na kromosomu.
Linearna organizacija kromosomske DNA obuhvaća gene koji su unaprijed određeni svojom veličinom i rasporedom na kromosomima. Struktura gena odražava strukturu DNK, s preciznim slijedom od četiri različita nukleotida koji diktira njegov sastav. Svaka izmjena, manjak ili višak nukleotida unutar ove sekvence dovodi do modifikacije u funkcionalnosti gena, koja se obično naziva mutacija gena.
Geni se mogu kategorizirati na temelju specifičnih funkcija koje obavljaju. Pojam strukture i njegove implikacije regulatorni. Geni se mogu klasificirati u dvije glavne kategorije: strukturni geni i regulatorni geni. Strukturni geni odgovorni su za kodiranje proteina, koji se zatim prepisuju u i-RNA. S druge strane, regulatorni geni se sami ne prepisuju, ali igraju ključnu ulogu u regulaciji različitih procesa u tijelu.
Ovi geni djeluju kao vezna mjesta za molekule koje kontroliraju specifične funkcije. Međutim, naše razumijevanje regulatornih gena je još uvijek ograničeno. Oni obuhvaćaju gene uključene u replikaciju, kretanje kromosoma tijekom diobe, regulaciju crossingovera i održavanje stabilnosti kromosoma kroz telomere.
Telomeri, koji se sastoje od kratkih ponovljenih nizova nukleotida, služe kao zaštitne kapice na krajevima eukariotskih kromosoma. Za razliku od ostalih krajeva kromosoma, telomeri ne stupaju u interakciju s njima niti se podvrgavaju razgradnji egzonukleazama. Kod ljudi se telomeri sastoje od CCCTAA sekvenci i ključni su za održavanje integriteta kromosoma.
