Zlatan Ibrahimović je jedan od najboljih fudbalera na svijetu koji se nedavno povukao u zasluženu penziju. On se tokom djetinjstva suočio sa brojnim teškoćama, ali njegova izuzetna vještina i nepokolebljiva upornost potaknuli su ga da postane jedan od najpriznatijih fudbalera našeg vremena. Uprkos svom teškom odgoju, Ibrahimović je uspio da se afirmiše kao voljena javna ličnost, proslavljena po svom izuzetnom smislu za humor. Međutim, ima onih koji ne razumiju njegov humor i umjesto toga ga smatraju umišljenim.
Priča o njegovoj mladosti pruža važan prozor u evoluciju nezgrapnog i nejakog mladića u visoko ostvarenog fudbalera svog doba. Ibrahimovićeve formativne godine bile su pune poteškoća, jer je bio jedan od petoro braće i sestara koji su živjeli u opasnom stambenom kompleksu smještenom u jezgru Malmea, trećeg po veličini grada u Švedskoj. Nažalost, njegovo samopouzdanje je patilo zbog njegovog uočljivog nosa, a često je pohađao školu uglavnom zbog besplatnih obroka. Dodatno je bio užasnut kada je škola za njega unajmila defektologa, zbog čega se osjećao shrvan i posramljen.
U autobiografiji “Ja sam Zlatan” autor prenosi svoju odlučnost da dokaže svoj pravi identitet onima koji sumnjaju u njega, prkoseći svijetu ako zatreba. Lično, bilo mi je nemoguće zamisliti da neko koči moj napredak. Odrastajući u Rosengårdu u Malmeu u Švedskoj, nisam imao nikoga ko bi mi pokazao naklonost i nazvao me “mali Zlatan”. Autor je iz prve ruke iskusio ograničenja navodnog švedskog sistema jednakosti tokom svoje mladosti. Međutim, uspio je nadmašiti ta ograničenja i postići uspjeh u Parizu, uprkos skromnim počecima u getu. U početku su ljudi sumnjali u moju sposobnost da uspem, a često su me ogovarali, sramotili u javnosti i kritikovali me pogrdnim rečima. Zbog moje pričljive prirode, mnogi su vjerovali da ću neizbježno propasti. Štaviše, veliki broj pojedinaca je smatrao da su moji ciljevi nerealni i nedostižni. Uprkos preprekama, izdržao sam i moji snovi su na kraju postali stvarnost. Sumnjačima ne preostaje ništa drugo nego da povuku svoje prethodne izjave, sada kada su moje tvrdnje potvrđene. Tokom svog izvještaja, osoba je prokomentarisala da je to bio vrhunac njegovih životnih dostignuća.
U dobi od dvije godine, njegovi roditelji su se razveli, ostavljajući oca Šefika iz Bijeljine (BiH) da radi kao domar, a majku Jurku iz sela Prkos (Hrvatska) da radi 14 sati kao čistačica kako bi izdržavala Zlatana, njegovog starija sestra Sanela, te nekoliko polubraće i sestara, od kojih je jedan nažalost podlegao ovisnosti o drogama. Zlatan je priznao da je njegova porodica u djetinjstvu živjela u siromaštvu, iako su mogli da kupe krevet od IKEA-e, nisu mogli platiti dostavu i morali su sami da ga nose kući. Uprkos tome što je provodio vreme sa majkom, Zlatan je uglavnom živeo sa ocem, koji se svojevremeno odrekao cele plate da bi platio Zlatanov trening kamp, zbog čega nije mogao da plaća stanarinu. Odrastajući u Malmeu, teškoj imigrantskoj zajednici u južnoj Švedskoj, Zlatanovo djetinjstvo bilo je puno teškoća, okružen porodicama jugoslovenskog, somalijskog, turskog i poljskog porijekla. Moji roditelji nisu bili baš ohrabrujući i retko su izražavali bilo kakva osećanja. Naše ekonomsko stanje je bilo izazovno i nismo mogli priuštiti kupovinu osnovnih stvari. Frižider je često bio prazan i često sam osjećao glad. Jurka, majka Zlatanova, bila je na glasu zbog svoje strogosti prema njemu, često pribjegavajući fizičkom kažnjavanju kao sredstvu discipline. Često bi koristila veliku drvenu kašiku, a jednom prilikom je njen udarac bio toliko snažan da je razbila alat za kuvanje. Kao obeštećenje, Zlatan je dobio zadatak da joj kupi zamenu. Porodična dinamika Ibrahimovića odigrala je ključnu ulogu u njegovoj burnoj prošlosti. Bio je poznat po tome što je učestvovao u vandalskim aktima, kao što je bacanje cigli na vozila u pokretu i krađa iz lokalnih prodavnica. Čak je ukrao bicikl svog trenera. Nakon ovih incidenata intervenisala je socijalna služba i on je poslat da živi sa ocem. Na sreću, omladinska grupa je prepoznala njegov neiskorišćeni potencijal i pružila mu mentorstvo, što ga je navelo da otkrije svoju strast za fudbalom i ostavi svoje delikventno ponašanje u prošlosti.
