Kod nas na Balkanu je najvažnija namirnica hljeb i on se jede uz skoro svako jelo. Mnogo ljudi će vam reći da i dalje osjeća glad ako uz ručak recimo, nisu jeli ovu namirnicu. Postoji veliki broj recepata za pripremu hljeba.

Za pripremu ukusne štruce američkog kruha, pomiješajte 800 grama brašna s 2 žličice soli. Umiješajte 2 žlice šećera i 10 grama suhog kvasca. Pomiješajte 500 mililitara tople vode s 30 mililitara maslinovog ulja. Ulje dobiveno iz sjemenki suncokreta. Brašno. Višestrana i često korištena komponenta u kulinarstvu koja se naziva maslinovim uljem. Mlijeko.

Posudu lagano premažite maslinovim uljem i nastavite peći na temperaturi od 200°C (392°F) u trajanju od 30 do 40 minuta. Za pripremu slatke štruce kruha pomiješajte 350 mililitara tople vode s jednom žličicom soli. Ukupno je potrebno 2 žličice šećera i 7 grama suhog kvasca. Ukupno se sastoji od 100 grama integralnog brašna uz 440 grama pšeničnog brašna.

Pomiješajte 20 mililitara maslinovog ulja s 50 grama mekinja. Kruh će se optimalno ispeći nakon što ga stavite u pećnicu na temperaturu od 240°C (460°F) otprilike 30 do 35 minuta. Nakon što to vrijeme istekne, kruh će biti spreman za uživanje. Za pripremu štruce bijelog kruha potrebno je započeti s 420 ml vode zagrijane na idealnu temperaturu. Dodatno dodajte 1 žličicu šećera za poboljšanje okusa. Za recept je potrebno 10 grama suhog kvasca i 670 grama pšeničnog brašna. Za optimalan okus dodajte 1 čajnu žličicu soli u smjesu. Zatim pecite spojene sastojke na temperaturi od 250°C (480°F) 30 minuta.

 

Bonus tekst:

Pojava kruha sastavni je dio pripovijesti o civilizaciji, budući da je uzgoj žitarica olakšao prijelaz s lova i nomadskog života na ustaljene poljoprivredne prakse. Otkriveno je da su početne iteracije sastavljene od vode i divljih žitarica, što je vjerojatno služilo kao preteča suvremene pšenice, koja se drobila i pekla na kamenim pločama unutar pećina. Već 1500. godine prije Krista Egipćani su bili odgovorni za pečenje prvog kruha sastavljenog od pšenice i ječma. Ovaj je kruh vjerojatno bio beskvasni, nalik kolaču od brašna i soli.

  • Proces pečenja uključivao je stavljanje u žeravicu i ispod pepela u pećnici, o čemu svjedoče drevni egipatski zapisi. Egipćani su proizvodili kruh u raznim oblicima, često su ga izrađivali tako da nalikuje životinjama ili ljudima, a često su ga ukrašavali raznim sjemenkama, osobito kuminom. Naknadno su Egipćani shvatili da je dodavanjem kvasca u tijesto, koje su stvorili miješanjem brašna i vode, kruh bio mekši i većeg volumena.

To je označilo pojavu kruha u nama danas prepoznatljivom obliku. Nadalje, Egipćani su pokrenuli proizvodnju pekarskog kvasca i započeli proces rafiniranja s ciljem uklanjanja “nečistoća”. Dodatno, obogatili su kruh ubacivanjem sezama, meda i voća. U antici je kruh bio nadaleko poznat uz popularne kaše.

Stari Grci su 70% svoje energije dobivali iz žitarica. Nadalje, robovi su se bavili svakodnevnim pečenjem kruha. Čak je i u to vrijeme Hipokrat upozoravao na potrebu da budemo oprezni u pogledu naših prehrambenih izbora, tvrdeći da boja kruha – bila ona bijela ili crna – nije bitna. Celsus je primijetio da kruh ima veći sadržaj hranjivih tvari od bilo koje druge namirnice.

Kruh je imao veliku važnost kao osnovna hrana za Rimljane. Pekari su u to doba imali zadatak osigurati odgovarajuću vrstu kruha koja je pratila svaki obrok za aristokraciju. Pripremali su lepinje ukrašene makom, lovorom i bademima. Osim toga, posebnu popularnost uživale su kruščiće koje su se radile sa sirom i maslinama, kao i one začinjene začinskim biljem poput peršina ili vlasca. Rimski vojnici, nazivani “kruhojedima”, dnevno su dobivali obrok od jednog kilograma kruha.

Tijekom ranog srednjeg vijeka pečenje dizanog kruha uglavnom se nije odvijalo u pećnicama, jer su takvi uređaji prvenstveno bili na raspolaganju samostanima i plemstvu. Umjesto toga, kruh se proizvodio od žitarica s niskim sadržajem glutena, uključujući zob, ječam i raž. To je rezultiralo tamnim kruhom koji se teško dizao.

Konzumacija kruha od bijelog brašna bila je privilegija rezervirana za imućne slojeve. Raž se često dodjeljivala zatvorenicima, a povremeno su je jeli fratri kao dokaz svoje poniznosti. Društveni status određivao se prema boji kruha; oni s višim društvenim položajem konzumirali su bijeli kruh, dok su pojedinci na nižem kraju društvene hijerarhije bili potisnuti na tamnije sorte.

Preporučujemo