Mirko Kodić, renomirani harmonikaš, doživio je nezamislivu tragediju – bolan gubitak voljenog sina. U medijima su iznesene razne špekulacije o uzroku smrti ali tek sada se i sam Mirko oglasio o svemu. Šokantan splet događaja, Aleksandar Kodić tragično je preminuo u snu kobne subote, u krugu stana na beogradskoj Karaburmi. Glazbenik je tek nedavno smogao hrabrosti i otvoreno progovorio o tome pred kamerama “Premijere”.
Jedini izvor mog spasa sada je u mojoj harmonici. Njoj se mogu u potpunosti posvetiti. Međutim, tek trebam to odigrati za svoju dušu. Nedavno sam dobio zahtjev za nastup na Kolarcu. S obzirom da od određenog događaja nije prošlo ni četrdeset dana, potražio sam savjet njegove majke. Inzistirala je da moram ići, jer je njegova srodna duša još uvijek tamo i on bi bio nezadovoljan ako ne dođem. Nevoljko sam se popeo na pozornicu i dočekao me nevjerojatan pljesak, kao ništa što sam dosad doživio. Kad se moj nastup bližio kraju, cijela publika na Kolarcu ustala je na noge, što je bio znak neizmjernog poštovanja prema meni i mom sinu Aleksandru. Duboko sam zahvalan beogradskoj publici na tako izuzetnom iskazu poštovanja. Sljedeće jutro stigao je moj prijatelj da mi pomogne u premještanju nekih cigli. Bili smo u procesu izgradnje kad je zazvonio telefon. Bio je to njegov kum Matija, tražio je Silviju, moju sadašnju suprugu… Bez oklijevanja sam dao slušalicu Silviji. S osjećajem nelagode moramo bez zadržavanja krenuti prema Karaburmi. Kad smo krenuli na put, iskoristio sam priliku da se raspitam o uzroku njezine nevolje, ali je ostala škrta na riječima, odbijajući otkriti bilo kakve informacije. Harmonikašev glas nosio je prizvuk tuge dok je izgovarao ove riječi.
Mirko je nastavio s prepričavanjem najizazovnije situacije s kojom se susreo. Ušavši na vrata moje bivše supruge Jasne, suočio sam se sa stvarnošću koju nisam mogao predvidjeti. Kad sam zakoračiou sobu, on je ležao, nepomičan. Odbijam priznati njegov odlazak, jer u mom srcu on će uvijek ostati živ. Očajnički sam ga obasipao poljupcima, samo da bih se susreo s jezivim dodirom beživotnosti. Teška srca na kraju sam izašao iz sobe, konačno shvativši veličinu onoga što se dogodilo. Preplavila me ogromna tuga, ali još uvijek se borim da u potpunosti shvatim stvarnost njegove odsutnosti. Navečer razgovaramo, zapalim cigaretu za njega i za sebe, a ujutro obojici pripremim kavu. Njegova fotografija, ukrašena poluosmijehom, krasi naš dom, tjerajući me da se zapitam zašto nosi tako spokojan izraz lica dok me izjeda pustoš. Taj poluosmijeh služi kao izvor snage, podsjetnik na princa kojeg smo izgubili. Moram pronaći način da nastavim dalje, ali mirenje s ovim teškim gubitkom čini se nepremostivim, priznaje Kodić.
Mirko je otkrio i uzrok Aleksandrove smrti i sadržaj izvješća hitne pomoći. Iznesene su razne tvrdnje o njegovom zdravlju, od bolova u trbuhu do umora. Međutim, nijedna od ovih tvrdnji nije bila istinita. Rijetko je bio bolestan, možda je najviše imao manju prehladu, ali ništa ozbiljno. Prema izvješću Hitne pomoći, njegovo srce jednostavno je prestalo kucati bez ikakvih daljnjih komplikacija, kako je rekao glazbenik.
