Glumac će zauvijek ostati upamćen kao najveći komičar na našim prostorima. Malo je poznata činjenica da je i supruga Miodraga Petrovića Čkalje, Dragica Petrović, bila na funkciji u javnom sektoru. Dugo je radila kao radijska novinarka i spikerica prije nego što se odlučila udati za glumca.Vlastitom voljom, a ne nagovorom partnera, povukla se iz svoje profesije. Nakon dolaska sina Čedomira, otkrila je sklonost vođenju kućanstva.
Nikada nije osjećala grižnju savjesti što je bila u Čkaljninoj sjeni, a on nikada nije dopustio da se osjeća zanemarenom ili isključenom. Uvijek je bio tu da pomogne oko kuće, kuhajući obroke i donoseći kući cvijeće sa svojih raznih izleta. Raspravljala je o tome kako se nosila s popularnošću svog supružnika i činjenicom da sama nije imala veliku karijeru.Možda se pitate jesam li zadovoljna što živim u sjeni Čkaljine veličine ili živim samo za druge. U prošlosti sam radila kao radijska voditeljica i jako sam uživala u tom poslu. Međutim, davno sam donijela odluku da tu karijeru ostavim iza sebe zbog svojih najmilijih. Ne žalim niti osjećam grižnju savjesti zbog te odluke.
Voljena partnerica poznatog komičara, izjavila je da je život posvetila obitelji. Njezina odanost suprugu i njihovom sinu bila je nepokolebljiva, a sada je blagoslovljena što može pomoći u podizanju unuka. Njezino ulaganje vremena i energije isplatilo se jer je zadovoljna i mirna. Iako ne tvrdi da je njezino iskustvo uzor koji treba slijediti, ono je za nju idealno i to je najvažnije. Njihova svadba održana je u proljeće 1948. godine u prostorijama Doma kulture “Božidar Adžija”, koji je tada još postojao. Supruga umjetnika Miodraga Petrovića, Čkalje, kasnila je na vlastitu svadbu, što je postala šala među umjetnikovim prijateljima i kumovima. “Evidentno je da ona neće doći na događaj”, primijetio je Ljubiša Bačić, navodeći njezinu promjenu plana u zadnji čas. Dragutin Dobračin, kao Čkaljin kum, iznio je svoje mišljenje rekavši: “Ako i dođe, nije da zarađuje samo tri tisuće kao naš mladoženja, nego četiri i pol tisuće! Po Dragičinom dolasku uslijedilo je vjenčanje, a zatim i slavlje s najbližima u lokalnoj konobi. Prošla su samo tri mjeseca nakon što je Dragici uručen zaručnički prsten.
Kupljen za iznos od pedeset dinara u lokalu poznatom kao „Gramag“. Nažalost, tijekom procesa preseljenja iz jednog stana u drugi, izgubila sam ovu dragocjenu uspomenu. U ranoj fazi naše zajednice stanovali smo u iznajmljenom prostoru u Nebojšinoj ulici.
