Dejan Tomašević spada u grupu najuspješnijih srpskih sportista. Dana 31. prosinca 1997. Jelena i Dejan Tomašević sklopili su brak u općini, a nedugo nakon toga svoju su ljubav i svečano proslavili u Božjoj prisutnosti na obredu održanom u katedrali. I narednih godina Dejan i Marinko ostali su nerazdvojni, odgajajući djecu Manju, Miu i Matiju, te Jeleninog sina iz prethodnog braka. Početkom prošle godine Tomaševići su doživjeli neznatno povećanje broja obitelji s unukom kojim ih je velikodušno darovao njihov najstariji sin.
Svjedočite transformaciji Jelene Tomašević dok kreće na nevjerojatno putovanje promjena. Prije 25 godina Dejan je ugledao Jelenu i odmah shvatio da mu je suđena životna družica. Unatoč Dejanovoj ogromnoj popularnosti kao košarkaške zvijezde, koja je izazivala obožavanje brojnih obožavateljica, njihova veza činila se neizvjesnom zbog Jeleninih izazovnih okolnosti nakon razvoda. Sumnja se nadvila nad njihovu budućnost, bacajući sjene neizvjesnosti. Njihova se pretpostavka, međutim, pokazala netočnom. Posljednji put Jelena i Dejan Tomašević vidjeli su se u studenom na obilježavanju 40. rođendana Ace Sofronijevića. Njihova elegantna prisutnost bila je zadivljujuća, ostavljajući dojam da u njihovoj vezi vlada harmonija. Naravno, postavlja se pitanje zašto ne bi bilo tako. Posle dva meseca, Dejana smo ponovo sreli tokom božićne liturgije u Hramu Svetog Save, a od tada pa nadalje, on konstantno samostalno nastupa u javnosti. No, s obzirom na njegov politički pothvat, mnogi pojedinci to pripisuju njegovim profesionalnim obavezama. Dani blaženstva i ljubavi nedvojbeno su završili za ovaj par. U prilog tom zaključku ide i akcija Jelene Tomašević koja je sa svog Instagram profila zatrla svaki trag svom supružniku.
Biografija:
Dejan Tomašević na svoj je košarkaški put krenuo 1990. godine u Borcu iz Čačka. Sljedeće je godine prešao u beogradsku Crvenu zvezdu, gdje je četiri sezone pokazivao svoje vještine i osigurao dva naslova prvaka Jugoslavije. Potom je Tomašević prešao u gradskog rivala Partizan, gdje je nastavio briljirati još četiri sezone, osvojivši dva domaća prvenstva i kup. Tomaševićev pobjednički niz nastavio se kada je od 1999. do 2001. došao u podgoričku Budućnost, čime je osvojio peti i šesti naslov državnog prvaka. U 2001. igrač je doživio značajan prelazak u karijeri u TAU Cerámica u Španjolskoj, gdje je proveo jednu godinu. Tijekom tog vremena imao je privilegiju osvojiti i domaće ACB prvenstvo i Kup kralja zajedno sa svojim timom. Nakon boravka u TAU Cerámici, stigao je do Pamese Valencije, gdje je ostvario pobjedu u Eurokupu 2003. godine. Posebno je počašćen titulom MVP-a u finalu Eurokupa. Od 2005. do 2008. pokazao je svoje vještine igrajući za atenski Panathinaikos, osiguravši tri uzastopna grčka prvenstva i kupa 2006., 2007. i 2008. Izvanredan podvig dogodio se 2007. kada je osvojio željenu “trostruku krunu” pobjedom u Euroliga. Završavajući aktivnu igračku karijeru, Tomašević je posljednju sezonu proveo u solunskom PAOK-u.
U podgoričkoj Budućnosti Dejan Tomašević osvojio je prestižnu titulu MVP-a regularne sezone Eurolige 2000./01. Iste godine počašćen je mjestom u prvoj momčadi All-Euroleague, priznanje koje je ponovno dobio sljedeće sezone dok je igrao za Pames Valenciju. Osim toga, Tomaševićeva iznimna vještina dovela ga je do proglašenja MVP-ja YUBA lige 1998. godine. Dejan Tomašević ostvario je blistavu karijeru u košarkaškoj reprezentaciji SR Jugoslavije. Postigao je izvanredan podvig postavši europski prvak ne jednom, već tri puta, na EuroBasketu 1995., 1997. i 2001. Dodatno, osigurao je brončanu medalju 1999. Tomaševićev uspjeh proširio se i na svjetsku scenu, pošto je osvojio dva titule svjetskog prvaka 1998. i 2002. Njegova posvećenost domovini dovela ga je do natjecanja na tri Olimpijske igre, i to 1996., 2000. i 2004. Vrijedi istaknuti da je Tomašević ostavio trag na prvim Olimpijskim igrama na kojima je sudjelovao, dosegavši finale u kojem je reprezentacija SRJ nesretno ispala od SAD-a.
