Na svijetu postoji jako mnogo usamljenih ljudi koj nemaju nikog svog pa čak ni prijatelja. Oni žive tiho i ne privlače pažnju a danas vam donosimo priču o jednoj ženi koja nikome nije nedostajala.
Narativ koji je posljednjih tjedana popularan na društvenim mrežama nalikuje scenariju za triler mračnije tematike. Koliko god zvučalo nevjerojatno, žena je već 35 godina pronađena mrtva u svom stanu u Zagrebu. Nitko nije primijetio: njen odlazak iz stana.Ova jeziva priča o Hedvigi Golik uskrsnula je putem Instagrama, TikToka i britanskih web stranica za “stvarni zločin” poput Unilada.
- Sve je počelo 2008. godine kada su lokalne vlasti pokušale dodijeliti stan koji je navodno bio napušten. Ono što su pronašli iza tajnih vrata šokiralo je i najhladnokrvnije. U njezinom naslonjaču, ispred umirovljenog televizora, sjedila je mumificirana žena, u blizini šalica čaja. Činilo se kao da je vrijeme stalo u tom malom stanu. Prašina je prekrila svaki objekt, a područje je ostalo nepromijenjeno, ostalo u dalekom desetljeću. Tijelo Hedvige Golik nije se raspadalo jer je stan bio potpuno zapečaćen.
Nije bilo strujanja zraka, vlage ni mirisa, što je onemogućilo prirodne procese truljenja. Hedviga je svojim sumještanima izmicala bez ikakve sumnje i prijave, a njezino izmicanje nitko nikada nije spominjao. Trenutačno dostupne informacije upućuju na to da se zadnji put pojavila 1966. Nije imala obitelj ili posvećene prijatelje koji bi je potražili ili uzbunili. Mještani su jednostavno pretpostavili da je otišla i preselili se na novo mjesto. Nitko nije pitao gdje je i zašto je stan tako dugo bio zapečaćen. Godine su prolazile, a stan je postao tema rasprave među stanovnicima zgrade.
Navodno je istina da su početkom 80-ih njezini vizinhosi pokušali otplatiti njezin kredit; namjeravali su razgovarati o vlasništvu nad njezinom imovinom, ali stalne nesuglasice i rasprave oko imovine spriječile su ih da ikad napreduju. Stan je desetljećima ostao nepromijenjen i zapečaćen. Tek 2008. godine izgrađena je namjeravana novogradnja u zagrebačkoj četvrti Medveščak, u to su vrijeme stanovnici i susjedi naselja izglasali otvaranje vrata stambene zgrade. Ono čemu su svjedočili zgusnulo im je krv.
Na krevetu ili u naslonjaču, mumificirana žena bila je nepomična i činilo se da i dalje gleda televiziju. Djelatnici javnog zdravlja morali su prvo sterilizirati područje prije nego što je policija stigla i promatrala što se događa. Tko je zapravo bila Hedviga? Rođena potkraj 1920-ih, zaposlila se kao medicinska sestra u Domu zdravlja na zagrebačkom Trešnjevcu. Ljudi koji su je poznavali opisuju je kao usamljenicu koja je malo razgovarala sa susjedima i rijetko sudjelovala u društvenim okupljanjima.
Njezin osobni život držan je u tajnosti, većina njezinih susjeda nije znala da je prije živjela u toj zgradi. Priča se da je početkom 70-ih s njom bila trojica mladića, navodno je rekla da namjerava otputovati u Rusiju ili Makedoniju. Međutim, nitko još nije u potpunosti potvrdio autentičnost ovih računa. Dugi niz godina ljudi su pretpostavljali da je jednostavno otišla, a da će se naknade za stan i dalje plaćati iz zajedničkog fonda stanara. Kada se otkrila prava istina, situacija je šokirala cijelu regiju.
Vijest o Hedvigi Golik prenijeli su svi važniji mediji, uključujući Slobodnu Dalmaciju i Jutarnji list. Stan u kojem je pronađena bio je veličine 13 ili 18 četvornih metara, a budući da je prostor bio skučen, tijelo je prirodno sačuvano. Slučaj je pokazao bolno pitanje: kako netko može nestati s površine zemlje, a da to nitko ne primijeti? Danas, gotovo dva desetljeća nakon otkrića, pripovijest o Hedwigi ponovno je postala popularna putem društvenih mreža.
Mladi korisnici Instagrama i TikToka ponovno proživljavaju ovu nevjerojatnu priču uz slike napuštenih stanova i pretjerano agresivnu glazbu. Mnogi ovu tragediju smatraju prikazom modernog otuđenja – svijeta u kojem je moguće postojati i umrijeti, a da to nitko ne primijeti. Mirna priroda Hedwigine sudbine bila je tema brojnih razgovora o brizi za starije osobe, društvenoj izolaciji i sve manjem druženju među ljudima. Pripovijest o ženi koja je nestala: u tišini, da bi se kasnije ponovno otkrila, i dalje upozorava na tanku liniju između svakodnevnog življenja i potpunog zaborava.
