Na žalost sve češće možemo čuti priče o tome kako djeca svoje roditelje zanemaruju kada ostare i onemoćaju. One koji su im dali život i omogućili im da izrastu u ljude ne obilaze i ne poštuju.
Emocionalni izazovi koje donosi ovaj proces mogu biti značajni; Međutim, postoji način da priznate svoje osjećaje, zaštitite svoju dobrobit i otkrijete unutarnju otpornost. Posebno može biti zbunjujuće shvatiti zašto se pojedinci koje smo njegovali, njegovali i posvetili značajnu energiju sada ponašaju kao da su nam stranci. Međutim, ključno je izbjeći zarobljavanje u tom kratkotrajnom osjećaju tjeskobe i njegovati sposobnost da se izvučete iz njega, a da zadržite svoje samopoštovanje.
- Za početak je potrebno prepoznati svoje emocije; Međutim, ključno je ne dopustiti im da dominiraju vašim postojanjem. Osjećaji poput ljutnje i tuge normalne su reakcije kada nas djeca ignoriraju ili pokazuju nepoštivanje. Iako te emocije ne treba potiskivati, važno je spriječiti ih da upravljaju vašim životom. Doživjeti ljutnju ne znači slabost; nego je to prirodan ljudski odgovor na uočenu nepravdu.
Važan aspekt je oduprijeti se podlijeganju tom bijesu, jer vam može iscrpiti energiju. Pokušajte se suočiti sa svojim emocijama ne dopuštajući im da diktiraju vaše postupke i stil života. Sljedeći korak uključuje odricanje od očekivanja za priznanjem od drugih, posebno vaše djece. Uobičajeno je vjerovati da će djeca na kraju cijeniti naše žrtve i trud, što će dovesti do isprike ili izraza zahvalnosti. Iako se takvi slučajevi mogu dogoditi, nije potrebno čekati priznanje da biste se osjećali cijenjenim. Ljubav, energija i pažnja koju ulažete u njihov odgoj je ono što je uistinu važno, a vaš doprinos ne ovisi o vanjskim pohvalama, već o autentičnim životima koje ste im pomogli stvoriti.
U ovom trenutku, najsmisleniji oblik priznanja koji si možete ponuditi jest priznati opseg vašeg doprinosa i utjecaj koji ste imali. Ovo priznanje ima daleko veći značaj od bilo kojeg vanjskog priznanja. Treći korak uključuje sposobnost razlikovanja sebe od postupaka drugih. Kada doživimo povrijeđenost od nekoga, uobičajeno je to vidjeti kao izravan pokazatelj vlastite neadekvatnosti. Ako djeca pokazuju hladnoću ili ravnodušnost, to ne znači da smo kao roditelji zakazali. Njihovo ponašanje može proizaći iz unutarnjih borbi, umora ili stresa koji nije povezan s nama.
Iako to ne opravdava njihove postupke, shvaćanje da njihovi odgovori nisu inherentno osobni omogućuje vam da se odvojite od te emocionalne boli. Ova perspektiva vam omogućuje da zadržite svoju unutarnju snagu i ustrajete u životu svoj život, bez obzira na njihove odluke. U četvrtom koraku ključno je prestati se identificirati kao žrtva. Razumljivo je preuzeti ulogu žrtve kada nam oni koje volimo nanose bol, kao u osjećaju: “Dao sam sve od sebe, ali me ne poštuju.”
Međutim, ustrajanje u promatranju sebe kao žrtve dopušta osjećajima bespomoćnosti i tuge da dominiraju nečijim iskustvom. Umjesto toga, priznajte da imate sposobnost promijeniti svoj emocionalni odgovor na ovu okolnost. Kultivirajte unutarnju snagu i prepoznajte da niste žrtva, već pojedinac koji je prošao kroz iskustva i zaslužuje poštovanje. Peti korak uključuje rekonstrukciju odnosa, iako ne bi trebao odražavati dinamiku prošlosti. Kako djeca sazrijevaju, prolaze kroz transformacije i ne bi trebala očekivati istu razinu intimnosti koja je postojala u njihovim ranim godinama.
U početku je bitno prestati ih doživljavati samo kao “djecu” i početi ih prepoznavati kao odrasle osobe sa svojim potrebama, izazovima i životima. Odnosi se moraju razvijati kao odgovor na te razvoje. Sada su odrasle osobe, što zahtijeva napor da se uspostavi ravnopravan odnos lišen nepotrebnog pritiska i očekivanja. Šesti korak uključuje davanje prioriteta vlastitoj dobrobiti nad postupcima drugih. Iako možda postoji želja da promijenite ponašanje svoje djece i obrazujete ih, takvi napori često poluče malo uspjeha.
Umjesto toga, usmjerite pozornost na osobni razvoj – usredotočite se na svoje zdravlje, hobije, interese i opću sreću. Njegujući sebe, njegujete unutarnju snagu koja služi kao štit od vanjske negativnosti. Ova briga o sebi omogućuje vam zračenje pozitivne energije, koja može privući vašu djecu i potaknuti ih da ponovno traže vašu prisutnost. Konačno, dopustite sebi da njegujete sreću neovisno o postupcima drugih. Naš osjećaj radosti ne mora ovisiti o tome kako se ljudi oko nas, uključujući djecu, ponašaju prema nama.
Prestanite ovisiti o vanjskim utjecajima kako biste stekli osjećaje vrijednosti i privrženosti. Sreća nije nagrada za vaš trud; nego je inherentno pravo. Uživajte u jednostavnim trenucima, poput šetnje prirodom, čitanja knjige ili razgovora s prijateljima. Vaš život pripada vama i nitko vam, pa ni oni koje volite, ne može oduzeti pravo na sreću. Iako može biti izazovno kada nam dragi pojedinci uzrokuju bol, važno je upamtiti da je vaša unutarnja otpornost ključna za prevladavanje svih prepreka.
