Običaji oko sahrana mogu se jako razlikovati ovisno o regiji. Postoje razni ritualni i običaji koji datiraju još od ranih godina prošlog vijeka, a koje se praktikuju i danas. Neke kulture ostavljaju novac na kovčegu pokojnika, dok druge mogu ostaviti hranu na groblju ili puštati muziku tokom sahrane. Tradicija koja je postala sinonim za žaljenje za voljenom osobom je nošenje crne boje. Ovaj običaj vuče korijene iz starog rimskog doba, ali je nejasno koliko dugo treba nositi crno.
U Srbiji, na primer, tradicionalni period žalosti, poznat kao rnina, može da traje od šest meseci do godinu dana, u zavisnosti od regiona. Odgovor na ovo pitanje dala je etnologinja Jasna Jojić. U skladu s tradicijom, postoji niz smjernica za odjeću za žaljenje, koje su određene stepenom odvojenosti ožalošćenog i umrlog. Pojedinci koji nisu članovi uže porodice obično nose potpuno crnu odjeću četrdeset dana ili nose samo jedan dodatak, kao što je marama za žene ili crna traka za ruku za muškarce. Međutim, period žalosti se može produžiti ako porodica tako odluči. Najbliži rođaci obično nose crninu najmanje godinu dana, a ožalošćene majke mogu je nositi i do sedam godina.
Iako neki mogu odlučiti da nose crno do kraja života, to je na kraju lična odluka. U nedavnoj emisiji “150 minuta” na Prvoj, Jasna Jojić govorila je o ovim običajima i istakla važnost pridržavanja utvrđenih vremenskih perioda. Takođe je istakla da mnogi mladi ljudi u modernim vremenima odbacuju tradiciju nošenja crnog. Čini se da se trenutni trend među mlađim generacijama udaljava od tradicionalne crne odjeće za vrijeme žalosti prema življim i šarenijim opcijama, a bijela je popularan izbor. Zanimljivo je da istorijski zapisi otkrivaju da je ova praksa bila prisutna u Srbiji sve do 13. veka, a da se i danas primenjuje u Indiji.
Vjeruje se da mnogi običaji i praznovjerja potječu iz Indije, najstarije civilizacije. To je razlog zašto je bijela bila preferirana boja za žalovanje. Dok su pritužbe na mračnu crnu odjeću počele još u 15. stoljeću, čini se da se mlađa generacija sada povlači protiv ove norme i pridaje više vrijednosti sjećanju i duhu pokojnika, a ne boji njihove odjeće. Jasna Jojić podijelila je ovo zapažanje. Po mišljenju etnologa Prve Jasne Jojić, tradicija oko pogrebnih obreda uglavnom je opstala bez značajnijih izmena. Uobičajeno se smatra da je sahrana među najvažnijim događajima u životu osobe; zapravo, smatra se najvažnijim događajem nakon rođenja i vjenčanja, i najvažnijim od svih. Jojić je istakao važnost da se sahrane obavljaju na dostojanstven način.
