Patrijarh Pavle je bio jako poštovan u narodu i njegove riječi na mnoge teme se ponavljaju i danas. On je jednom prilikom govorio o ljudskoj sujeti i objasnio je da je to jedan od najvećih ljudskih grijehova.
Izjave patrijarha Pavla zahtijevaju pažljivo razmatranje svih pojedinaca. Unatoč tome što je prošlo 15 godina od odlaska patrijarha Pavla, njegove ljubazne, ali britke riječi i dalje odzvanjaju u našim srcima. Ponekad su služili i kao utjeha i kao lijek, dok su u drugim trenucima davali značajne lekcije. U nastavku donosimo nekoliko dubokih citata koji se pripisuju patrijarhu Pavlu: „Ponos se manifestuje kao taština, koja se u srpskoj kulturi smatra najvećim grehom.
- Pojava sujete dovodi do sukoba i netolerancije, što rezultira odsustvom vere i ljubavi. Postojanje različitih stajališta nije puka slučajnost, budući da se predmetno pitanje mora ispitati iz više kutova. Unatoč tome, postoje slučajevi koji nadilaze jednostavne razlike u mišljenjima. Bitno je da prevaziđemo ove situacije. Njegujući veću toleranciju, možemo bolje razumjeti perspektive drugih. Iako nije nužno prihvatiti stajališta koja su nezdrava, moramo priznati da takve razlike ne bi trebale poticati mržnju ili podjele koje nas otuđuju.
Kad bi se svi pojedinci posvetili ljubavi, ovaj bi se narod pretvorio u raj. Međutim, čak i kad bi svi slijedili načelo koje nije dovoljno za ljubav – priznavanje da ljubav predstavlja konačnu vezu savršenstva – pridržavanje načela postupanja prema drugima onako kako bi se željelo da se postupa s njima, dok bi se suzdržavalo od radnji koje ne bi želio za sebe, dovelo bi svijet bliže stanju nalik raju, ako ga ne bi u potpunosti postiglo. “Moral se ne vrti oko ‘trebao’ ili ‘ne bi trebao’; radije je sadržan u izjavi ‘Neću’.
Prava vrlina ne leži u pukoj odsutnosti grijeha, već u sposobnosti da se suzdržimo od grijeha po vlastitom izboru. “Uvijek se mora sjetiti da je zlo u konačnici prolazno i da se samo čini uspješnim i briljantnim. Upravo zbog toga treba se suzdržati od konstruiranja bilo čega, osobito samog života, na temeljima zlonamjernosti, lukavstva i prijevare. “Čovječanstvo je Božja tvorevina i mi smo pozvani utjeloviti tu bit. Nikada ne postoji trenutak u kojem se od nas ne traži da ispunimo ovu obvezu. Podrijetlo pojedinaca je od malog značaja; zapravo je istinski važan razvoj kroz koji prolaze.
Čak i u najizazovnijim okolnostima, prisiljeni smo ponašati se kao ljudska bića, i ne postoji nikakvo opravdanje – bilo nacionalno ili osobno – koje može opravdati nehumanost. Dok sve stvari mogu s vremenom izblijedjeti, bit duše, lica i potrage za dobrotom traju vječno. “Pravu ljubav karakterizira nesebična priroda, ona koja ne slijedi vlastite interese. Manifestira se kao ljubav prema drugome koja nadilazi racionalnu misao. To je primjer istinske slobode. Obitelj smatram temeljnom jedinicom ljudskog društva, bitnom za duhovni rast pojedinaca.
Unutar obitelji se podržava vjera naših predaka, a mi se držimo temeljnih duhovnih vrijednosti koje vode naše živote. Služi kao izvor ljubavi, uči nas o dužnostima, žrtvi, zajedničkoj patnji i radosti zajedništva. Obitelj u nas ulijeva osjećaj jedinstva u svim okolnostima, čak i kad se odvažimo napustiti svoje domove, bez obzira kamo nas život vodi. Djeluje kao “mala crkva”, a oni koji prihvate njezine svete tradicije i običaje vjerojatno neće izgubiti put u ovom otuđenom, pustom i iskrivljenom svijetu.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je odigrala ključnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. Ova cijenjena ljekovita biljka ima povijest dužu od pet tisuća godina. Porijeklom iz srednje Azije, češnjak je raširen u razne dijelove svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti. Glavni aktivni spoj u češnjaku je alicin, koji je poznat po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim svojstvima. U egipatskoj kulturi češnjak je imao veliko značenje i bio je cijenjen kao sveta biljka.
Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a ostaci češnjaka otkriveni su u grobnicama faraona. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su prije natjecanja konzumirali češnjak, dok su ga vojnici konzumirali prije ulaska u bitke kako bi povećali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje zbog svojih ljekovitih vrlina. Zbog svojih kulinarskih i terapeutskih prednosti, češnjak je nezaobilazan u svakom kućanstvu i sastavni dio bezbrojnih jela.
Ima bitnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sva jela. U suvremeno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv niza bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a nepoželjan zadah možete ublažiti sokom od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
