Djeda Miroslava Veršegija, koji je 19. lipnja 2022. uzeo unuku iz dječjeg doma u Osijeku i doveo je u Srbiju, trenutačno podržavaju drugi koji brane njegove postupke. Hrvatska je za njim u međuvremenu raspisala europski uhidbeni nalog s mogućnošću kazne od 10 godina zatvora. Nakon jučerašnje objave teksta u Kuriru i na našem sajtu, usledila je poplava poruka upućenih njemu. Te su poruke prenosile želju da ustraje i izdrži kroz sve izazove s kojima se suočava.
Neophodno je suzdržati se od miješanja u dobrobit djeteta. Ako je djetetov interes prioritet, onda bi bilo u njihovu korist da bude stavljeno pod skrb majke, jer bi se time spriječilo da djed bude pritvoren. Naša podrška je dostupna ako je trebate za svoju baku i unuku, ali ne možemo pružiti cjelovito rješenje. Jedan komentator želi Dekiju dugovječnost i nadu da će unuci imati sretno odrastanje u Srbiji, dok drugi komentatori izražavaju svoje mišljenje na različite načine.
Hrabri postupci djeda u spašavanju djeteta od opasnosti zaslužuju priznanje i podršku. Djetetu treba dopustiti da nastavi živjeti na mjestu gdje može napredovati i biti sretno. Nadam se da će ova priča doprijeti do onih koji mogu pomoći ovom čovjeku dobrog srca, jer su njegovi postupci vođeni ljubavlju, a ne zločinačkom namjerom. Miroslav Veršega potvrđuje da je i nakon što je Kurir objavio prvi tekst o njegovoj priči dobio ogromnu podršku zajednice.
Ovog trenutka konačno je stigla pomoć. Bez pomoći Kurira ostao bih bez ičega. Zahvaljujem na podršci, ali moram reći da bih prisustvovao ročištima i branio se sam da sam imao priliku bez pritvora. Nisam ni kriva ni dužna, jer mi je jedina namjera bila zaštititi dijete. Moram ostati s unukom, zbog čega ne mogu doći na suđenje. Trenutno financijski pomažem svoju unuku i njezinu majku jer mi je dobrobit djeteta od najveće važnosti. Žalosno je što ih ne zanima djetetova dobrobit, već me samo žele vidjeti u zatvoru. Vaša podrška mi znači sve na svijetu i nevjerojatno sam vam zahvalan na njoj. Bitno je napomenuti da Miroslav, njegova unuka i sin Milan imaju dvojno državljanstvo Srbije i Hrvatske, a djevojčica posljednje četiri godine živi s ocem u Hrvatskoj.
Centar za socijalni rad u Osijeku odveo ju je iz Milana, a godinu i pol je bila prisiljena provesti u domu. Milan je, okupiran poslom, dijete povjerio susjedi na čuvanje i s njima sklopio ugovor. Svaki put kad ju je Miroslav posjetio, srce mu se slamalo kada ju je morao ostaviti tamo. Molila ga je da je povede sa sobom, ali to nije bila opcija. Miroslav je 19. lipnja skupio hrabrosti, uzeo unuku i otišao u Srbiju. Hrvatske vlasti proglasile su to otmicom i zatražile povratak osmogodišnje djevojčice. Kada su stigli u Srbiju, Miroslav je ponovno spojio djevojčicu s majkom, koja je podnijela zahtjev za skrbništvo na lokalnom sudu. Ipak, još uvijek čekaju odgovor.
