Prijedlog Glavnog stožera Vojske Srbije o vraćanju obveznog služenja vojnog roka nakon 13 godina stanke izazvao je žestoke reakcije u javnosti i stvorio značajnu podjelu na zagovornike i protivnike te ideje. Ovdje je navedeno deset ključnih aspekata koji se odnose na potencijalnu ponovnu uspostavu vojnog roka u doglednoj budućnosti.
1. Trajanje opcije A je četiri mjeseca.
Tema obveznog služenja vojnog roka pokrenuta je prije nepune dvije godine, a raspravljalo se io mogućem trajanju od tri do šest mjeseci. U najnovijem prijedlogu Generalštaba Vojske Srbije detaljniji je plan, koji se proteže na četiri mjeseca, s ciljem jačanja obrambenih sposobnosti vojske kroz revitalizaciju i unapređenje popune i obuke djelatnog i pričuvnog sastava. Tijekom tog razdoblja novi vojnici sudjelovali bi u osnovnoj obuci. Opcija B daje vremenski okvir od šest mjeseci. U prvom desetljeću 21. stoljeća rasprostranjena pojava priziva savjesti i Ustavom zaštićenog civilnog služenja vojnog roka imala je ključnu ulogu u obustavi obveznog služenja vojnog roka 2011. godine. S obzirom na to da civilni vojni rok, prema zakonu, traje 50 posto duže od redovnog služenja, proizlazi da bi, ako bi redovni vojni rok trajao četiri mjeseca, vojska bila dužna služiti civilni rok u trajanju od šest mjeseci. Trening je podijeljen u dva odvojena dijela. Predloženi pristup obuci sastojao se od dvije različite komponente: teorijske i praktične. Teorijski dio obuhvatio je temeljne aspekte kao što su vojna taktika i tehnika, vojno pravo, prva pomoć, samoobrana, te atomska, biološka i kemijska obrana. Tijekom svoje praktične obuke, novaci bi stekli niz različitih vještina, uključujući rastavljanje i sastavljanje oružja, vještinu s raznim pješačkim vatrenim oružjem, nenaoružanu borbu i tehnike samoobrane, kretanje na bojnom polju i kamuflažu, kopanje rovova i izgradnju skloništa, preživljavanje u divljini i specijalizirano obuka temeljena na zahtjevima vojske.
Dobno ograničenje: Mora biti ispod 27 godina. Pojedinosti o primateljima i dobnim granicama za služenje vojnog roka u novom prijedlogu nisu navedene. Prema postojećem zakonodavstvu, u vojnu službu primaju se osobe od 19 do 27 godina, a oni koji ne ispune svoje obveze u zadanom roku mogu biti pozvani do 30. godine života. Zoran Dragišić, profesor na Fakultetu sigurnosti, ističe zabrinutost zbog retroaktivnosti i njezinih implikacija. Na primjer, ako osoba trenutno ima 27 godina, treba li biti obvezna prijaviti se u vojsku iako to nije bilo obvezno kada je imala 18 godina? Pojedinci koji su trenutno stariji od 27 godina, a nisu služili vojsku niti su se bavili civilnim poslovima, najvjerojatnije ne bi bili skloni obući uniformu. Godine 2011. praksa obveznog služenja vojnog roka je ukinuta, ili kako to državni dužnosnici radije izražavaju, obustavljena. Primarno obrazloženje iza ove odluke bilo je dvojako: prvo, slabo sudjelovanje mladih pojedinaca, što je vidljivo iz toga što većina bira neborbenu civilnu službu; i drugo, težnja da se oružane snage transformiraju u profesionaliziranu instituciju. Od 1. siječnja 2011. na vojnu dužnost upućivani su samo pojedinci koji su svojevoljno odabrali služenje vojnog roka. U vrijeme bivše Jugoslavije trajanje vojnog roka postupno se smanjivalo s 24 mjeseca na 18, zatim na 15, da bi se na kraju ustalilo na 12 mjeseci.
Predmetni projekt izuzetno je skup. Posljednjih pet-šest godina traje rasprava o mogućnosti vraćanja vojnog roka. Iako se ideja povremeno spominjala, nije zaživjela zbog nedostatka entuzijazma među mladima i znatnih financijskih ulaganja koja su potrebna za takav pothvat. Dok točan iznos ostaje neizvjestan, procjene iz prethodnih godina sugerirale su da bi se godišnji trošak mogao kretati od 100 do 600 milijuna eura, po generaciji. Konkretno, potrebno je urediti vojarnu, osigurati odjeću i prehranu novaka, upravljati njihovim plaćama, kao i osigurati opskrbu oružjem. Još jedan važan aspekt koji treba uzeti u obzir je financijska naknada za novake tijekom služenja vojnog roka, budući da ta sredstva mogu biti prilično velika i zahtijevaju osiguranje države. Vojnici koji dobrovoljno stupe u vojsku imaju mjesečnu naknadu od oko 46.000 dinara, uz vojno zdravstveno osiguranje, putne troškove, stan, obroke i odjeću. Nadalje, pojedinci koji se odluče uključiti u dragovoljno služenje vojnog roka također mogu imati priliku osigurati zaposlenje kao profesionalni vojnici. Među mladima vlada podjela, jedni su za, a drugi protiv. Stariji smatraju da današnja omladina nije sposobna da ide u vojsku.
