Pokojni Josip Broz Tito je bio predsjednik Jugoslavije i iako je od njegove smrti prošlo 45 godina još uviejk je mnogima omiljena tema. Neki ga vole a neki mrze a kolaju i razne priče koje nemaju dokaza.
Gotovo pola stoljeća nakon što se Josip Broz Tito povezao s Jugoslavijom, pitanje njegova podrijetla i ličnosti još uvijek izaziva interes i sumnje. Službena priča koja kaže da je rođen u Kumrovcu 1892. godine sve je više kritizirana od strane alternativnih priča koje potječu iz različitih područja – pravne, ezoterične i vojne obavještajne službe. Među onima koji su javno progovorili o ovoj temi bio je i poznati odvjetnik Tom Phil, koji je u svojoj knjizi dokumentirao intrigantne tvrdnje poznatog odvjetnika Alessandra Manzelle u svom sefu, nakon Manzelline smrti.
- Fila je dokumentirao trenutak prisilnog iseljavanja Jovanke Broz iz užičke vile 1980. godine, a uz taj događaj razotkriven je i sef Josipa Broza. U njoj su se navodno nalazili značajni dokumenti i pismo koje je Tito pisao Jovanki prije svakog putovanja, a to pismo nikad nije pročitao jer bi ga vraćao odmah po povratku. Phila vjeruje da se pismo smatralo simboličnom izjavom vjernosti, koja je u međuvremenu izgubljena bez traga. Ova tvrdnja razotkriva još jedan nedostatak u ionako zamršenoj strukturi Brozove ličnosti i odluka. Uz Tomu Filu, publicist Milan Vidojević također je dodao dodatne detalje u ovu pripovijest.
Pretpostavlja da je Josip Broz pravi sin cara Franje Josipa, a ne sin njegove majke Marije Javeršek iz Kumrovca. Priča se da je osobno svjedočio krsnom dokumentu s imenom majke Marije, ali bez oca, što smatra nemoguće u kontekstu tadašnje austrougarske birokracije. Vidojević ide i dalje pa tvrdi da je Tita kao dijete posvojila židovsko-poljska obitelj, tvrdi i da je on preuzeo ulogu vođe Jugoslavije kao dio većeg plana koji je proizašao iz ezoteričnih krugova i Iluminata. Datum svoje smrti – 4. svibnja – povezuje s Danom milosrđa u okultnim kalendarima, što bi po njemu moglo značiti da je Tito zapravo umro 10. veljače 1980. godine.
U knjizi “Urote i atentati na Tita” autor Marijan F. Kranjc opisuje brojne pokušaje atentata koji se i danas smatraju gotovo nevjerojatnim. Među zabrinutostima je i pokušaj infekcije kirurških instrumenata od strane ruskih agenata tijekom operacije slijepog crijeva, kao i slučaj da je njegov automobil slučajno udario tramvaj u Beogradu. U tim tvrdnjama stoji da su neki atentatori bili i članovi najmoćnijeg kruga. Njegov osobni liječnik dr. Aleksandar Matunović također je govorio o sumnjama u legitimnost njegove biografije u kojoj je bio i sadržaj skrivene aktovke koju je Tito uvijek nosio sa sobom.
U kontejneru su navodno bile osobne stvari: smrtovnica njegove suborkinje Zdenke, slika njegove prve ljubavi, vjenčani dokument s Jovankom te vojni izvještaj iz Austro-Ugarske u kojem se spominje neki “Josip Franja Broz”. Bez obzira na vjerodostojnost službene biografije ili dokumentiranih činjenica, jedno je sigurno: Tito je i dalje jedan od najzagonetnijih pojedinaca 20. stoljeća.
Njegov život bio je prekriven slojevima tajni, teorijama i proturječnim prikazima, koji su poticali sve nove generacije da preispituju zabilježenu povijest. Dok Kuća cvijeća čuva njegov grob, šira javnost još uvijek pokušava doznati. Možda ih nikada nećemo razumjeti – ali ta je enigma ono što Titovo ime drži besmrtnim u kolektivnoj svijesti naroda bivše Jugoslavije.
