Biti roditelj i odgajati djecu je jako zahtiejvan i odgovoran posao ali i nešto najljepše što postoji na svijetu. Međutim pojedini roditelji griješe u komunikaciji sa svojim nasljednicima što može ostaviti trajne posljedice.
Svaki roditelj sanja o odgajanju istinski dobrog djeteta—onog koje shvaća značaj ljubaznosti od ranog djetinjstva, pokazuje poštenje, poštuje sebe i druge, pokazuje empatiju i ponaša se pristojno i razumno. Međutim, postizanje ovog cilja nemoguće je bez odgovarajućeg vodstva. Djeca trebaju vašu pomoć da shvate što znači biti dobra osoba. Stoga je ključno biti uzor jer ste odrasla osoba s najznačajnijim utjecajem na život djeteta.
Stručnjaci za međuljudske odnose s Harvarda ističu da roditelji često zanemaruju kulturološke temelje koji bi trebali biti temelj obrazovanja. Iako je svako dijete jedinstveno i uči na primjerima svojih roditelja, neka temeljna načela trebaju biti integrirana u svaki odnos roditelj-dijete. Neka vam prioritet bude uključivanje u smislene razgovore s njima što je češće moguće. Bez obzira na dob, djecu treba uključiti iu ozbiljne razgovore iu trenutke razigranosti koje dijele njihovi roditelji.
Komunikacija s njima omogućuje djeci da izgrade svoju sposobnost povezivanja s drugima i razumijevanja okoline. To naglašava potrebu češćeg razgovora s njima, ispoljavanja većeg strpljenja i inspiriranja da, na primjer, podijele detalje o svom danu. Ako vam nedostaje strpljenja dok slušate svoje dijete ili se mučite izvući informacije od njega, to može značiti da niste posvetili dovoljno vremena smislenim razgovorima s njim kao odrasli. Kada primate goste, nemojte ih poticati na druge aktivnosti dok vi razgovarate.
Nadalje, nastojte svom djetetu biti mentor, a ne samo figura divljenja. Djeca visoko cijene postupke svojih roditelja, cijeneći ponašanje više od riječi koje ocrtavaju ono što se smatra prikladnim. Situacija postaje posebno štetna kada roditelji svojoj djeci pokušavaju usaditi moralne vrijednosti koje ona sama ne prakticiraju. Na primjer, možda biste željeli da vaše dijete pokaže iskrenost i poštovanje prema drugima, a ipak često dajete negativne primjedbe o određenim prijateljima ili kolegama.
- Takvi postupci služe kao lekcije koje će djeca vjerojatno internalizirati. Stoga je ključno prenijeti djetetu da iako prepoznajete da ovi primjeri možda nisu posve konstruktivni, oni ipak imaju značaj. Točnije, male laži, ogovaranje, popuštanje, ignoriranje drugih i gajenje ljutnje često se mogu činiti privlačnijim izborom. Za dijete je ključno shvatiti kada je prikladno pristupiti situacijama na ovaj način.
Pobrinite se da budu svjesni da bi moglo biti pogrešaka u vašem odgovoru ili pojasnite da u nekim slučajevima možda ne postoji “bolji” izbor. Ovo pojašnjenje je važno. Dok djeca sudjeluju u ovom putu učenja, počet će shvaćati da čak i nepovoljne reakcije mogu rezultirati pozitivnim ishodom. Nadalje, stalno ih podsjećajte da je pristojnost uvijek korisno ponašanje.
Pomozite im u razumijevanju – a ne samo u prepoznavanju. Kako dijete koje se nije bavilo kućanskim poslovima može razumjeti poteškoće i vremenska ograničenja povezana s tim svakodnevnim zadacima, kao i zahvalnost koju bi trebalo imati za sav vaš trud? Bez iskustva s tim poslovima ili svjedočenjem neredu koji nastaje kada stvari ostanu razbacane, kako će steći taj uvid? Tek će početi shvaćati širi koncept odgovornosti kada preuzmu odgovornost za nešto osobno.
Nadalje, umjesto da samo kažemo da je raznolikost vrijedna, ključno je ilustrirati razloge koji stoje iza tog uvjerenja. Zasigurno je kontradiktorno učiti dijete o raznolikosti svijeta dok mu se istovremeno kroz djela pokazuje da su samo oni važni, slažete li se? Ova nedosljednost nije ograničena na rasne, vjerske ili rodne razlike; dosta je ekspanzivan. Stoga je ključno početi educirati djecu o našim razlikama u ranoj dobi. Potaknite ih da se uključe u pomaganje drugima.
Čak i ako sebe ne doživljavate kao nekoga tko volontira, povremeno sudjelovanje u humanitarnim aktivnostima sa svojim djetetom može biti od koristi za njega. Razmislite o posjetu skloništima za nezbrinutu djecu i potaknite ih da razmisle o vlastitim djelima dobrote. Ovaj pristup će potaknuti empatiju i usaditi vrijednosti koje želite vidjeti u njima – istinsko utjelovljenje ljubaznosti! Osim toga, potaknite ih da izraze svoje emocije. Baš kao i odrasli, djeca doživljavaju unutarnje sukobe u vezi sa svojim emocijama u različitim situacijama.
Kao odrasla osoba, shvaćate da ovi osjećaji mogu biti vrlo snažni, a razgovarati o njima uz izražavanje svojih briga često je korisno. Djeca pokazuju slično ponašanje, ali možda ne razumiju da je suočavanje s takvim unutarnjim borbama normalan dio života. Priznanje da su bili izloženi nasilju može biti izazov za djecu. Kada skupe hrabrosti iskažu svoje osjećaje roditeljima, to ukazuje na istinsku potrebu za pomoći.
Ignoriranje djetetovih briga jedan je od najštetnijih odgovora koje roditelj može pokazati. Neophodno je da roditelji svojoj djeci usade važnost samoobrane, posebno u slučajevima ozbiljnog nasilja gdje je intervencija ključna. Promicanjem šutnje i nedjelovanja, dijete može prihvatiti okrutnost, njegujući mentalni sklop tolerancije.
Kako vrijeme prolazi, to može rezultirati osjećajem bespomoćnosti dok stare. Suočeno s raznim stresnim situacijama, dijete se može osjećati nemoćno nad svojom okolinom i možda neće ni pokušati pokrenuti promjenu.
