Tokom februara 2021. godine petnaestogodišnja osoba donela je odluku da okonča život skočivši u reku Tamiš u Pančevu noseći kesu u kojoj je bio kamen od dvadeset pet kilograma. Prije ove tragične akcije ostavili su za sobom oproštajno pismo od šesnaest stranica. Majka tinejdžerke, po imenu Danijela, za “Kurir” je podelila da je muka koju oseća i danas ista kao i prvog dana ovog razornog događaja.
Osećam se kao juče, iako su prošle tri godine. Predstojeća subota će obilježiti godišnjicu, a svaki dan se osjeća kao ponavljanje prošlosti. Posljednje sjećanje koje imam je naš posljednji sastanak, gdje sam mu dala oproštajni poljubac prije nego što je krenuo u školu. Nakon toga smo ostali u kontaktu, on me je zvao i pitao da li mu nešto treba. Uvjerio me je da ćemo kasnije ponovo razgovarati. Došao je kući, otišao u krevet i sutradan ujutro se probudio rano radi treninga. Oklevala sam da ga nazovem do podneva, ali kada sam to konačno učinio, bio je nedostupan. Telefon mu je već bio isključen”, ispričala je Danijela. Napomenula je i da je on bio vrijedan mladić sa širokim spektrom interesovanja i talenata. Često je govorio o psihologiji i imao aspiracije da napiše knjigu.
Danijela prepričava priču o svom sinu, koji je imao jaku želju da bude sa ocem. Dozvolila mu je da ode, ali se vratio razočaran, odbijajući da otkrije šta se dogodilo. Tokom sahrane, odlučio je da ostane u kapeli radije nego da prisustvuje samoj službi. Uprkos svojoj mladosti, posedovao je izuzetan intelekt, entuzijastično je čitao enciklopedije i nadmašio svoje vršnjake u zrelosti. Njegova postignuća su mu čak zaslužila priznanje na televiziji. Posebno vješt u matematici, često je nadmašio svoju majku u određenim situacijama. Danijelini prijatelji se često raspituju o njenom zdravlju, grleći je kao da grle njenog sina. Ona pronalazi utjehu u saznanju da on nije zaboravljen i da njegovo sjećanje živi kroz njihove razgovore. Težina pamćenja pruža joj određenu utjehu. Prije nego što je sebi oduzeo život, iza sebe je ostavio pismo, ostavljajući majku da opiše utjecaj koji je imao na druge.
Danijela je ispričala kako su u pismu okarakterisani pojedinci. Činilo se kao da je dobila priručnik za posmatranje svijeta. Autor se bavi raspadom društva, fenomenom sponzoruša, njihovom usredsređenošću na materijalnu korist i prednostima koje loši dečaci naizgled imaju u odnosu na dobre. Nadalje, pismo je izrazilo uvjerenje da životinje posjeduju srca koja nadmašuju ljudska srca, potvrđujući svoju superiornost.
Briga za majku mu je bila u glavi. Danijela je bila u procesu izrade spomen obilježja za svog sina i napisala je pismo, ne znajući za njegov sadržaj tek kasnije. “U pismu je izrazio duboku zabrinutost zbog činjenice da nisam nastavio sa svojim životom nakon razvoda. Spomenuo je kako društvo ima tendenciju da osuđuje majke koje ne idu naprijed, oduzimajući im prava, dok očevi često izmiču nadzoru . Sada shvaćam pravo značenje njegovih riječi.
On me je tjerao da nastavim, insistirajući da mi je potreban neko pored mene”, ispričala je ona. Dok je izrađivala spomenik, smatrala je neobičnim što su se određene fraze koje je urezala u kamen ogledale u pismu koje je tek trebalo da pročita. Na spomeniku je ispisala riječi: “Želim tvoj povratak, ali znam da je nemoguće”. U pismu je otkrila redak “Posle ovoga, trebalo bi da se vratim, ali sumnjam”, što je Danijelu dovelo do potresne spoznaje.
U slučaju da patite od depresije ili razmišljate o samoubistvu, postoji više načina za traženje psihološke pomoći. Možete se obratiti na SOS liniju klinike “Laza Lazarević” na broj 011/7777-000, ili kontaktirati Centar “Srce” za emocionalnu podršku i prevenciju samoubistava na 0800-300-303.
