Često možemo čuti savjete nutricionista koji ističu kako bismo trebali redovno konzumirati ribu jer je dobra za naš organizam. Međutim kao i u svemu ostalome i u ovome treba biti oprezan jer se na tržištu nalaze proizvodi koji su štetni.
Ipak, možemo li doista tvrditi da je riba koju svakodnevno konzumiramo bogata hranjivim vrijednostima i da ima značajan utjecaj na naše tjelesne funkcije? Odgovor nije uvijek potvrdan. Unutar raznolikog niza popularne ribe dostupne u trgovinama, postoje određene vrste koje bi trebalo izbjegavati. Riba je doista blagotvorna zbog svojih omega-3 masnih kiselina te služi kao izniman izvor vitamina D, E, A, kao i raznih vitamina B skupine, uz esencijalne minerale.
- Nadalje, zadovoljava potrebe tijela za proteinima. Međutim, nije svaka riba pogodna za konzumaciju. Stručnjaci preporučuju uključivanje određenih vrsta u našu prehranu, poput skuše, haringe, polaka, bakalara, lososa, grgeča, sardina i tune, među ostalima. Podrijetlo ribe je presudno, a preferiraju se one iz Atlantskog ili Tihog oceana zbog smanjene razine žive.
Nadalje, Medonet ukazuje da bi odrasla osoba morala pojesti otprilike dvanaest konzervi tunjevine da bi se suočila s rizikom od trovanja živom. No, buduće majke i one koje planiraju trudnoću nalaze se u malo drugačijem scenariju. Prema smjernicama Instituta za majku i dijete, njihov unos prehranom trebao bi biti ograničen na nemasnu ribu koja nije predatorska isključivo iz gore spomenutih Atlantskog i Tihog oceana, kao i iz Sjevernog mora.
Maloj djeci preporučljivo je u prehranu uključiti određene vrste ribe. Bitno je da riba koja se konzumira obiluje omega-3 masnim kiselinama; međutim, pangasijusu izrazito nedostaju ove korisne masti. Ova slatkovodna riba, poznata po svom blagom ukusu, veoma je omiljena u Srbiji. Podrijetlom iz Vijetnama, pangasius se uzgaja u lošim uvjetima uzgoja. Ribe su ograničene na vrlo ograničen okoliš, sprječavajući njihovu sposobnost reprodukcije na prirodan način.
Kako bi podržali ovaj reproduktivni proces, uzgajivači daju injekcije specifičnih hormona, poput korionskog gonadotropina, i provode specijaliziranu prehranu koja sadrži riblje brašno, soju i kasavu kako bi se poboljšao rast pangasiusa. Koje su implikacije? Riba koja je zasićena sastojcima sumnjive kvalitete naposljetku dospijeva u naše tijelo. Tilapija, slatkovodna vrsta autohtona u Aziji, često se uzgaja u rezervoarima zagađenim onečišćenjem.
Ova riba se podvrgava tretmanu hormonima i dodacima za poticanje ubrzanog rasta. Nadalje, tilapija obiluje arahidonskom kiselinom, članom obitelji omega-6 masnih kiselina, koja, ako se konzumira redovito, može doprinijeti upalama, bolestima srca i starenju stanica. Što se tiče nilskog grgeča, bitno je naglasiti da ova riba daje nemasno meso, znatnu količinu proteina i služi kao dobar izvor vitamina A.
Ipak, osim ovih ograničenih prednosti—također prisutnih u drugim, zdravijim ribama—nilski grgeč ima manjak omega-3 masnih kiselina i ima značajnu količinu palmitinske kiseline. Iako se može činiti egzotičnim, ova komponenta nažalost igra ulogu u stvaranju kolesterola lipoproteina niske gustoće (LDL). Poznato je da maslac sadrži opasnu, tešku ili neprobavljivu oleinsku kiselinu, koja uključuje estere voska. Redovita konzumacija Butterfish-a može dovesti do štetnih učinaka, uključujući proljev, mučninu i potencijalno povraćanje.
Masovni uzgoj škampa često izaziva sporne rasprave. Osim toga, mnogi ljudi ne uspiju dobro očistiti škampe prije jela, što rezultira uključivanjem crijevnog sedimenta, koji se manifestira kao tanka crna linija duž njihove dorzalne strane, u raznim jelima. Iako su škampi izvor proteina, oni također mogu pridonijeti povećanju razine štetnog kolesterola.
