Glumicu Oliveru Marković ćemo zauvijek pamtiti po njenim ulogama koje je bravurozno ostvarila a i pripadnici mlađih generacija su imali priliku da je upoznaku kroz likove koje je tumačila u najpopularnijim serijama kao što je Bolji život a koja se i dan danas redovno reprizira.
Slavna je glumica kroz više od šest desetljeća čuvala diskretno dobiveni komad papira koji je izvukla sa stabla davne 1947. godine. Olivera Marković, renomirana glumica na prostorima jugoslavenskog i srpskog filma, televizije i kazališta, ostavila je neizbrisiv trag na našim prostorima simbolizirajući čitavo jedno doba.
Šest desetljeća talentirana umjetnica pokazivala je svoje iznimne vještine u raznim žanrovima. Svojim zadivljujućim glasom krasila je pozornicu i platno, ostavivši trag u preko 100 filmova, 40 televizijskih serija i oko 150 kazališnih produkcija. Ulaskom u Beogradsko dramsko pozorište 1951. godine posvetila se svom zanatu.
Osim toga, njezina strast prema pjevanju ruskih romansi bila je široko priznata. Nakon što je 2. srpnja 2011. preminula Olivera Marković, njezin sin Goran Marković, proslavljeni redatelj, javnosti je otkrio dosad neispričanu priču. Nakon smrti slavne glumice, njezin sin je zbirku njezinih osobnih predmeta povjerio kustosu Muzeja Narodnog kazališta.
Među tim dragim predmetima bile su i njezine umjetne trepavice, kutijica za nakit i posjetnica. No, najviše pozornosti i rasprava izazvala je smrtovnica Žanke Stokić. Prema riječima Gorana Markovića, Olivera je u 22. godini života nakon sprovoda 1947. sa stabla izvadila smrtovnicu svoje cijenjene kolegice i poznate umjetnice Žanke.
- Koliki joj je značaj taj dokument najbolje može razumjeti činjenica da njegovala ju je kao vrijednu imovinu više od šest desetljeća. Nedvojbeno je da je Olivera gajila duboko divljenje prema pokojnoj Žanki Stokić, kako na osobnom, tako i na profesionalnom putu. Mediji su prenijeli da je duboko pogođena nepravdom koju je pretrpjela ova legendarna glumica, koju je proslavila drama Branislava Nušića “Gospođa ministarka”.
Tijekom Drugog svjetskog rata i nacističke okupacije Beograda, glumica se našla u situaciji da mora igrati uz svoje kolege glumce. To je bio njezin jedini način da ostane živa, jer je njezin život ovisio o opskrbi inzulina od strane Nijemaca, koji su joj obećali u zamjenu za njezine nastupe. Poznato je da je na Žankinu egzistenciju uvelike utjecala njezina borba s dijabetesom.
Po završetku rata njen život je dobio tragičan preokret. Novouspostavljeni režim optužio ju je za pomaganje neprijatelju svojim kazališnim predstavama, što je rezultiralo zatvorskom robijom. Dobila je kaznu od “osam godina sramote srpskog naroda” i dobila zadatak čišćenja ulica, što je u oštroj suprotnosti s njezinim prethodnim statusom cijenjene kulturne osobe u Srbiji.
Kao odgovor na to, povukla se u osamu, strpljivo čekajući svoju nadolazeću smrt. Zbog potpore utjecajnih prijatelja i kolega prvotna joj je kazna naposljetku skraćena na samo dvije godine, a Bojan Stupica obećao joj je omogućiti nastup u Jugoslavenskom dramskom pozorištu.
Smrt je stigla munjevito 20. srpnja 1947., uhvativši Žanku nespremnu nakon što ju je samo dva-tri dana očekivala. Beograđani su se nakon smrti slavne umjetnice rado prisjećali masovnog odaziva koji se okupio na njenom ispraćaju, a ovaj dirljiv trenutak ostavio je upečatljiv dojam na sve one koji su joj se divili. Naravno, među onima koji su ovu nesvakidašnju osobu do njezina posljednjeg dana iznimno cijenili bila je i Olivera Marković.
