Jedna od najboljih pjevačica sa naših prostora je bila Usnija Redžepova koja je imala neponovljiv glas. Usnija je otpjevala veliki broj pjesama koje su i danas slušane a na žalost iako je imala mnogo koelga i priajtelja na estradnoj sceni umrla je sama i zaboravljena od svih.
Više od tri godine Usnija Redžepova, poznata pjevačica, borila se s rakom pluća, da bi naposljetku svoje posljednje trenutke provela u KBC-u u Beogradu. Prema izvješćima, svakodnevno se suočavala s nesnosnom boli. Usnija je, nažalost, podlegla bolesti 1. listopada 2015. godine.
– Ostani uz mene, ne popuštaj stisak. Na rubu sam smrti! Dosegao sam svoj limit! Borim se sa svakim djelićem snage u sebi, žudeći za obnovom. Svaki dan koji prolazi je iscrpljujuća borba protiv nesnosne boli i gušećeg stiska gubitka daha. Stanje mi se značajno pogoršalo. Prikovan sam za ovaj krevet, moji slabašni pokušaji da sjednem pokazali su se uzaludnim.
- Pokušao sam ustati i hodati, no noge su me izdale, nisu mogle izdržati moju težinu. Kilogrami su se otopili, ostavljajući za sobom neprepoznatljivu ljušturu mog bivšeg ja. Moje prehranjivanje potječe isključivo iz vode, jer mi nedostaje snage da unosim hranu. – rekao je pjevač.
Od početka do kraja, njezine pjesme su osvojile publiku, zasluživši njihovo obožavanje. Cijenjena od svojih vršnjaka, cijeli svoj život posvetila je čovjeku kojeg je bezuvjetno voljela. Vječno smirenog držanja, odisala je ljubaznošću, neprestano nasmijana i pažljivo brižna za one oko sebe. Stajala je kao svijetli primjer da je život naklonjen onima koji ga prigrle s ljubavlju.
Unatoč izazovnom odrastanju u siromaštvu i bijedi, pjevačica je uspjela ostati skromna i nepogođena životnim nedaćama.
Usnija se rado prisjeća djetinjstva, vremena ispunjenog ljubavlju i nedaćama. Njeni roditelji, Sabrija i Jašar, predstavljali su jedinstvenu mješavinu turskog i romskog naslijeđa. Jašar, koji nije mogao imati djece s prvom ženom, našao je sreću sa Sabrijom, udovicom koja je već imala sina i kćer.
- Zajedno su na svijet donijeli još četvero djece, stvorivši užurbano kućanstvo ispunjeno smijehom i kaosom. Unatoč neimaštini i izazovnim okolnostima u kojima su se našli, Usnija ovo razdoblje smatra najljepšim u svom životu.
Život joj se preokrenuo u 65. godini života. Zbog srčanih komplikacija našla se u kritičnoj situaciji te je hitno primljena u Urgentni centar u Beogradu 20. rujna 2012. Nakon temeljitih liječničkih procjena zaključeno je da je operacija neophodna potrebno, što dovodi do implantacije dva stenta. Nije ni znala da je to označilo početak njezina pada.
Nenadoknadivi gubitak koji je doživjela prije narušenog zdravlja bila je tragična i neočekivana smrt njezina supruga 2005. godine.
U početku se činilo da je uporaba tradicionalnih tretmana poput citostatika i zračenja učinkovita u poboljšanju Usnijina stanja. Izrazila je optimizam, vjerujući da će se uskoro moći vratiti na pozornicu i nastaviti pjevati. No, njezino se zdravlje brzo pogoršalo, a tijekom boravka u Skoplju pomagali su joj brat i šogorica. Strpljivo su čekali da se vrijeme proljepša, nadajući se da će moći izdržati put do Beograda na novu terapiju. Nažalost, kako je stiglo proljeće, izgledi su bili daleko od pozitivnih, prenosi Puls.
- U kasno ljeto 2015. godine našla se u kritičnom stanju i odmah je primljena na odjel intenzivne njege. Unatoč davanju raznih lijekova, njezino se stanje nije popravilo i sve se više oslanjala na bocu s kisikom samo kako bi došla do daha. Kako je vrijeme odmicalo, njezina razdoblja sna postajala su sve duža i duža, dok na kraju, u danima rujna nije pala u nesvjesno stanje.
Kako je stigao neočekivano sunčan 1. listopada, Usnija je možda pronašla utjehu. Nakon što je proživjela tri godine tjeskobe i neimaštine, lišena Šeleta, njezinog blagostanja, strasti za glazbom i vlastitog identiteta, spokoj koji je mukotrpno njegovala tijekom svog postojanja možda je konačno vraćen. Na jednako svijetli 4. listopada sahranjena je na groblju Butel u Skoplju.
Na posljednjem ispraćaju Usnije zamjetno su izostali njezini kolege iz Makedonije, a nije bilo ni svečanih govora ni posljednjih riječi oproštaja. Jedini prisutni bili su njen voljeni brat Reško, snaha Emira, rođaci iz Skoplja, kao i renomirani pjevači Esma Redžepova i Vasko Jankovs. Pogreb je bio skroman i spokojan događaj, a jedini službeni predstavnik bio je Nedžad Mustafa, ministar bez portfelja u makedonskoj vladi koji potječe iz romske zajednice.
Usnijina posljednja želja ispunjena je kada je sahranjena u muslimanskom dijelu groblja Butel u Skoplju. Okruženi najmilijima, rodbinom i prijateljima iz djetinjstva, spontani pljesak prolomio se u blizini kapelice prije nego što je procesija započela. Bio je to potresan trenutak jer je Usnijino posljednje počivalište bilo uz članove njezine najbliže obitelji, ispunjavajući njezinu iskrenu želju.
