Vrlo često slušamo o tome kako se nasljednici posvađaju zbog imovine nakon smrti roditelja i čini se da bi bilo najpametinje kada bi roditelji za života napravili testament.
Obiteljski odnosi u pravilu se prikazuju u cjelini tijekom raspodjele nasljedstva. Dok se braća i sestre obično vide kao prijatelji, kolege i podrška jedni drugima u svakodnevnom životu, pitanje imovine često dovodi do nesporazuma, a ponekad i do značajnih razlika. Stoga stručnjaci preporučuju da raspodjela imovine ne bude tema koju treba odgađati, već izbjegavanje razgovora o tome može dovesti do trajnih obiteljskih sukoba. Tijekom životnog ciklusa ljudi svoja sredstva posvećuju različitim pothvatima – od ulaganja u stanove, automobile, kuće za odmor do štednje koja je namijenjena sigurnosti obitelji i potomaka.
- Međutim, pitanje što će biti s njim ako vlasnik više ne bude tu i dalje je od najveće važnosti i osjetljivosti. U tom smislu volja će se pokazati ključnom, ona nije luksuz rezerviran za bogate, već sredstvo koje bi svima trebalo biti dostupno. Milijarder, čije su savjete prenijeli mediji, detaljno je objasnio: “Oporuka je vaša konačna poruka svijetu, neka bude sažeta i točna.” Time se izbjegava da država automatski prizna pravnu prirodu imovine, koja često ne uzima u obzir pravu prirodu obiteljskih odnosa ili doprinos pojedinih sudionika.
Jedna uobičajena pogrešna predodžba o nasljeđivanju jest smatrati ga pravednim ako ga ravnomjerno raspodijelite. Pravednost nije nužno jednaka. Ako je jedno od djece brinulo o svojim roditeljima ili je jednostavno imalo posebne potrebe, onda je pravedna raspodjela proces uzimanja u obzir okolnosti. Milijarder je to opisao kao sličnu distribuciji koja odražava život, a ne matematiku. Time se priznaje istina – da nisu svi sudjelovali ili imali koristi na isti način, te da raspodjela treba uzeti u obzir te razlike. Jedan od najvažnijih aspekata koji se često zanemaruje je komunikacija između roditelja i djeteta.
Izravna rasprava može ublažiti generacijske sukobe. Kada djeca saznaju tko je dobio ili izgubio bitku tek nakon smrti roditelja, stvaraju se razočaranja i optužbe. Ako se na vrijeme daju obrazloženja odluka, bilo da se radi o manjem dijelu ili cijeloj ostavini jednom nasljedniku, razumijevanje razloga može smanjiti sukob. Transparentnost, čak iu osnovnom kapacitetu održavanja obitelji na okupu, često je neophodna za održavanje obiteljskog sklada. Ne bismo trebali zanemariti širi kontekst.
Mnogi pojedinci žele dati dio svoje imovine društvu putem filantropskih donacija. To može biti lokalna humanitarna organizacija, škola, crkva ili zaklada. Ove geste ne samo da koriste drugima, već ostavljaju trajni trag na vrijednostima pokojnika. Ovo pokazuje da imovina nije samo fizička ostavština, već i moralna. Jedna uobičajena pogreška koju čine bogati i manje bogati je prerano ostavljanje previše novca djeci. Bez uvjeta, to može biti više štetno nego korisno, jer mladi ljudi često nemaju motivacije za traženje zaposlenja i umjesto toga se oslanjaju na druge.
Umjesto toga, stručnjaci predlažu da se nasljedstvo usmjeri na obrazovanje, pokretanje posla ili kupnju stana, ali uz određena pravila i rokove. Imovina treba biti namijenjena kao nagrada, a ne kazna. U konačnici, najpraktičniji savjet uključuje sudjelovanje pravnih i financijskih stručnjaka. Nasljedno pravo je zamršeno i često uključuje poreze, rokove i pravne propise specifične za nasljeđivanje. Pokušaj da sve riješite sami može dovesti do više problema nego što mislite. Zato se odvjetnici i savjetnici smatraju ulaganjem, a ne troškom, jer vrijednost dobrog savjeta sada sprječava štetu obitelji i sukobe među generacijama.
Kako napominje “Politika”, mnogi pojedinci u Srbiji i dalje izbjegavaju sastavljanje oporuke, već se oslanjaju na zakonska pravila ili vjeruju da će se obitelj lako dogovoriti. Međutim, praksa pokazuje suprotno: veliki broj sudskih sporova vezan je uz ostavinske sporove. “Blic” je dokumentirao istragu koja je pokazala da većina drugih obitelji koje prolaze kroz ostavinu imaju barem jedan ozbiljan spor među nasljednicima, a najviše je sporova između braće i sestara. Te nesuglasice ne događaju se samo na sudu, već često prožimaju svakodnevni život, što dovodi do iscrpljivanja obiteljskih veza. Nalazi istraživanja “Danasa” pokazuju da su mlađi ljudi sve svjesniji vrijednosti oporuka i otvorenih razgovora o imovini.
Za njih se transparentnost ne smatra tabuom, već praktičnom metodom očuvanja imovnog i obiteljskog sklada. Zaključak je jednostavan: raspodjela imovine ne uključuje samo materijalna dobra, već i odnose među ljudima i obitelji. Volja, poštenje, poštena komunikacija i pravna pomoć važne su komponente mirnog prijenosa vlasništva. Oni koji rano shvate značaj toga iza sebe će ostaviti ne samo fizičku sigurnost, već i sjećanje na obitelj koja je i nakon njihove smrti zadržala jedinstvo i povezanost.
