Demencija je teška bolest koja pogađa uglavnom pripadnike starije populacije i za koju lijek ne postoji. Iako se smatra da ona dolazi bez ikakvih upozorenja stručnjaci smatraju da postoje neki signali.
Intenzivna žudnja za određenom hranom može poslužiti kao rani pokazatelj temeljnog problema. Frontotemporalna demencija, također poznata kao demencija frontalnog ili frontalnog režnja, dovodi do degeneracije živčanih stanica smještenih u prednjim regijama mozga, posebno u frontalnim ili temporalnim režnjevima. Početak simptoma obično se manifestira na suptilan način.
Početni pokazatelji demencije
- Kako je izvijestio “Psychology Today”, većina osoba s dijagnosticiranom frontotemporalnom demencijom pokazuje simptome u dobi između 45 i 65 godina, iako otprilike 25% svoju početnu dijagnozu dobije nakon 65. godine. Najznačajniji simptomi uključuju promjene u ponašanju i poteškoće u izvršavanju složenih zadataka. Pojedinci se često društveno neprimjereno ponašaju, impulzivno donose odluke i poduzimaju nepromišljene radnje. Osim toga, često je očit primjetan nedostatak empatije prema drugima. Jedan od početnih pokazatelja koji može upućivati na pojavu demencije je sklonost određenoj hrani, posebice slatkišima.
Ovu tvrdnju podupire dr. Andrew Badson, koji radi kao pomoćnik direktora istraživanja u Centru za Alzheimerovu bolest Sveučilišta u Bostonu i profesor je neurologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bostonu. Liječnik pojašnjava da želja za slatkom hranom može poslužiti kao početni pokazatelj ovog posebnog oblika demencije. “Određeni pojedinci pokazuju kompulzivno ponašanje, kao što je ponavljanje uključivanja prekidača za svjetlo svaki put kad prođu pokraj njega. U međuvremenu, drugi pokazuju značajne promjene u svojim prehrambenim preferencijama—često naginju slatkišima—pokazuju sklonost prejedanju ili pretjeranom pušenju ili konzumaciji alkohola,” izjavio je liječnik.
Bonus tekst:
Kupus, povrće sastavni dio ljudske prehrane od davnina, može se pohvaliti ne samo svojim ukusnim karakteristikama, već i nizom korisnih svojstava. Dolje je predstavljeno nekoliko fascinantnih činjenica vezanih uz kupus: obiluje vitaminima, osobito vitaminom C, koji pomaže imunološkoj funkciji. Nadalje, kupus je izvor vlakana koja pospješuju probavu i potiču održavanje zdrave crijevne flore. Postoje brojne sorte kupusa, poput bijelog, crvenog i kineskog kupusa, od kojih svaka ima jedinstvenu nutritivnu vrijednost i prednosti.
Povijesno gledano, kupus se koristio u tradicionalnoj medicini zbog svojih terapeutskih prednosti, uključujući ublažavanje bolova u zglobovima, poboljšanje probavnog zdravlja i potporu detoksikaciji. Osim toga, oblozi od listova kupusa koriste se za smanjenje oteklina i ublažavanje nelagode. I Grci i Rimljani uključivali su kupus u svoje režime prehrane i medicinske prakse. Zbog izuzetno niskog udjela kalorija, kupus je izvanredan izbor za zdravo osviještena jela, čime se postavlja kao idealan izbor hrane. Unatoč niskoj kalorijskoj vrijednosti, ovo povrće obiluje esencijalnim nutrijentima.
Nadalje, kupus pokazuje izuzetnu svestranost u kulinarstvu; može se uživati sirovo u salatama ili pripremljeno različitim tehnikama, uključujući kuhanje, pečenje ili fermentaciju, kao što je pokazano u kiselom kupusu. Kupus se ubraja među najčešće uzgajano povrće u svijetu i sastavni je dio raznih kulinarskih tradicija diljem svijeta. Jedan od istaknutih načina pripreme kupusa je kiseli kupus, koji je priznat kao vitalan izvor probiotika koji mogu poboljšati zdravlje crijevne flore. Osim toga, kupus ima simbolički značaj u više kultura, često predstavljajući plodnost i obilje.
U srednjem vijeku ovo je povrće imalo presudnu ulogu u prehrani nižih socioekonomskih slojeva, au pojedinim zapadnim zemljama smatralo se simbolom sreće. Nutricionistički gledano, kupus je poznat po svom značajnom sadržaju vitamina K, koji pomaže u održavanju zdravlja kostiju i može pomoći u prevenciji osteoporoze.
