Sara Novković Tepšić, 29-godišnja stanovnica Kljajićeva kraj Sombora, specijalizirala se za izradu posmrtnih govora koji služe kao posljednja počast kojom se pokojnici vode na njihov vječni put. Iako se to može doživjeti kao neuobičajeno i neobično, ova mlada žena odabrala je jedinstvenu profesiju pisanja osmrtnica, kanalizirajući svoje emocije na praznu stranicu, čak i za pojedince koje nikad nije poznavala. Na ovaj način Sara i zarađuje a počela je da za svoj posao koristi i društvene mreže.
Selo Kljajićevo kraj Sombora već je godinama poznato po znamenitom mještaninu Moši Novkoviću, Sarinom ocu, koji je nenamjerno počeo sastavljati i recitirati osmrtnice na sprovodima svojih poznanika. Nakon što je postigao uspjeh, brzo je stekao popularnost u susjednim selima, što je na kraju dovelo do toga da je Sara preuzela većinu njegovih odgovornosti. Sara je otkrila strast prema pisanju osmrtnica, a tome je poslu posvećena posljednje dvije godine. Sastavljanje govora mi je bilo lako jer sam pjesnik. U početku mi je dragocjenu pomoć pružio moj otac, koji posjeduje veliko iskustvo u ovom području. Utješnim riječima ublažio je tugu ožalošćenih i uputio ih da se na smislen način oproste od svojih najmilijih. Proces se odvijao organski. Unutar svoje poezije često istražujem teme gubitka i jednog sam dana ocu izrazila želju da se odvažim na pisanje govora. To je označilo početak naše suradnje. Iako Sara priznaje da se ovaj posao drugima može činiti neobičnim, naglašava da je nevjerojatno zahtjevan.
Izrada ovog teksta predstavlja ogroman izazov zbog velike odgovornosti koju nosi. Unatoč tome što nemamo osobne veze s pokojnicima, u našem pisanju preuzimamo ulogu člana obitelji. Za sastavljanje govora imperativ su opsežni razgovori s osobom koja je najbliža pokojniku, budući da pružaju zamršene uvide u njihov život. Ovaj pedantan proces ono je što izdvaja ovu vrstu govora, zajedno s pripadajućom cijenom”, naglašava Sara. Budući da sam inherentno emotivna, moj stil pisanja odražava taj aspekt moje prirode. Prioritet mi je zadubljivanje u dubinu života pokojnika, nastojeći otkriti svaki detalj, što mi omogućuje da izrazim njihovu priču s najvećom emocionalnom rezonancijom. Trenutačno sam prvenstveno fokusirana na pisanje, dok je uloga mog oca primarno čitanje, ali samo na zahtjev ožalošćene obitelji. Ova usluga je nadaleko poznata i korištena u somborskom kraju, jer mu je ugled prethodio. Prema njezinim riječima, jedan od najizazovnijih aspekata je kada se od nje traži da sastavi govor za pojedinca koji je neočekivano ili prerano preminuo.
Sara i njezin otac vrlo su traženi među klijentima koji žele da oni napišu i održe govore, koji se zatim jednostavno šalju e-poštom. Sara objašnjava da prima upite od pojedinaca širom Srbije, pa čak i iz inostranstva, otkako je proširila svoj rad na društvene mreže. Primijetila je sve veći interes za ovo područje i odlučila ga iskoristiti. Zanimljivo je da je ova profesija dobro uspostavljena u drugim zemljama, posebice u Sjedinjenim Državama, gdje postoji uspješno online tržište za kreativne i talentirane pojedince koji nude svoje usluge. Oproštajne govore možete lako pronaći za kupiti uz samo nekoliko klikova i uz minimalnu cijenu, a zatim ih možete pročitati na sprovodu. Sara se pita zašto takav servis ne bi postojao i kod nas. Cijena osmrtnice varira ovisno o formatu, radi li se o biografskom djelu ili oproštajnom pismu. Osim toga, duljina osmrtnice također utječe na cijenu, objašnjava naš izvor. Prema Sarinim riječima, cijena govora obično se kreće oko 2.500 dinara, ali može varirati ovisno o raznim čimbenicima. Napominje i da bi cijena bila veća da je prethodni razgovor trajao dva sata. S druge strane, da je razgovor bio kraći i da je sadržavao samo osnovne podatke o preminulom, cijena bi bila niža. Sara uvjerava da nijedan govor nikada ne bi premašio cijenu od 5000 dinara.
