Plazma keks je jedan od njapopularniji keksova na Balkanu a proizvodi se skoro šest decenija. Oni malo stariji se sjećaju kako je nekada izgledalo pakovanje i djevojčice čiji lik je bio na njemu.
Plazma je nastala u Požarevcu 1967. godine i već je gotovo šezdeset godina sastavni dio naših života, naših kućanstava, godina odrastanja i našeg identiteta. Omiljeni keks često služi kao brzo rješenje kada tražimo međuobrok, obnovimo energiju ili se prepustimo divnom nizu okusa koji zadovoljavaju naša osjetila. Uvučena u prepoznatljivu crvenu kutiju, Plazma predstavlja značajnu “komponentu” naše svakodnevice. Sjećate li se vintage pakiranja s mladom djevojkom?
Pobijedila je 1999. godine na natjecanju poznatom kao “Glazbeni tobogan”, natječući se protiv 2000 kolegica, a potom je postala reprezentativno lice Plazma keksa. Aleksandra Nedošan iz Kikinde tada je imala samo četiri i po godine. Kasnije je shvatila da je bila premlada da bi shvatila događaje koji su se oko nje događali. Svojevremeno je za Telegraf izjavila da su druženje i igra bili užitak za nju i ostale djevojke. Nakon toga, kada je počela snimati reklame i fotografirati se za kalendare, stekla je svijest o uspjehu.
Tvrtka joj je redovito slala pakete slatkiša za rođendane i praznike koje je velikodušno dijelila drugoj djeci. Do 2006. bila je poznata kao dijete Bambija. Kako je ispričala, preko novina je saznala da više nije zaštitno lice renomiranog brenda, što ju je prilično rastužilo. Aleksandra je posljednja mlada dama koja nam je poklonila osmijeh iz kutije najrenomiranijeg keksa na ovim prostorima. Vrijedi istaknuti kako je riječ o iznimno talentiranoj i prilagodljivoj mladoj ženi.
- Intervju od prije nekoliko godina otkriva njezino bavljenje folklorom, sudjelovanje u pjevačkoj grupi i pojavljivanja u nekoliko glazbenih spotova. Dodatno, nastavila je studij primaljstva na Visokoj zdravstvenoj školi. Međutim, mnogi je i dalje nazivaju Bambika. Nadimak stoji uz njezino ime i na Facebooku, a uočili smo da umjesto prezimena Nedošan stoji Majstorović.
Bonus tekst:
Smokve, koje su plod stabla smokve, još od vremena starih civilizacija smatraju se simbolom plodnosti i obilja. Njihov profil okusa, zdravstvene prednosti i kulturološka važnost čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom brojnih legendi i mitova. Ovaj će esej ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturni značaj smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz različita razdoblja.
Podrijetlo i povijest smokava sežu u Aziju, posebno u regije Bliskog istoka i jugozapadne Azije. Od nastanka ranih civilizacija, ovo je voće poznato, postojalo je u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su se u Egiptu koristile zbog svojih ljekovitih svojstava. Smokve se spominju u Bibliji i imaju simbolično značenje u raznim religijskim i filozofskim tradicijama, predstavljajući život, mudrost i duhovno prosvjetljenje.
Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. Po nutritivnoj vrijednosti smokve su izuzetno hranjivo voće, obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima. Ugodna slatkoća smokava može se pripisati njihovoj visokoj koncentraciji prirodnih šećera, a osiguravaju i značajnu količinu kalija, neophodnog za dobrobit kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, ključnog za očuvanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i podržava imunološki sustav.
Značajna osobina smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacijom samo pet smokava srednje veličine može se dobiti oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana, što pomaže poboljšanju probave i snižavanju razine kolesterola. Štoviše, smokve obiluju antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. U različitim povijesnim kontekstima, kulturološki značaj smokava bio je značajan. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila štovana kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve.
U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su stabla obično bila posvećena božanstvima. Smatra se da su smokve bile jedno od prvih voća koje je čovječanstvo uzgajalo, zahvaljujući svom brzom rastu i otpornosti na sušne uvjete. Smokve i danas imaju značajnu važnost u brojnim kulturama. U mediteranskoj kuhinji igraju vitalnu ulogu u raznim jelima, od salata do slastica. Nadalje, suhe smokve uživaju široku popularnost jer u ovom obliku zadržavaju svoje nutritivne prednosti. U mnogim regijama smokve su temeljni element tradicionalnih recepata i naširoko se smatraju “superhranom” zbog svojih zdravstvenih prednosti.
