Vjenčanja su obično dugo očekivani događaj, jer se ljudi raduju prilici da provedu vrijeme sa porodicom i prijateljima uz dobru muziku, hranu i piće. U Srbiji je poznato da je ovo jedno od najvažnijih proslava koje može da potzraje i tri dana.Ipak, Marijanino iskustvo na venčanju njene prijateljice u Beogradu bilo je daleko od prijatnog, jer se osećala kao da hoda bosa po trnju. Njeno priznanje će sigurno ostaviti sve zaprepaštene.
Kada je Marijana dobila poziv za venčanje svog poznanika, bila je pred dilemom. Kako je mlada živjela u bogatom kraju, Marijana nije bila sigurna koji poklon da donese, a koji se ne bi smatrao neprikladnim. Osim toga, razmišljala je o tome koja bi odjeća bila prikladna za tu priliku. Sa svojom prosečnom platom, Marijana je mesecima ranije izdvojila nešto novca za pripremu za dan venčanja. Konačno se odlučila za novu haljinu i luksuzan poklon i pridružila se još petorici drugarica u poznatom prestoničkom klubu u kojem se održavala žurka. Po ulasku u objekat naišlo je na početno iznenađenje. Mlada žena ih je pozdravila i uputila do njihovog određenog stola, a ujedno ih je obavijestila gdje da ostave jakne. Ova rutinska pojava ne bi bila neuobičajena da Marijana nije ostavila jaknu i da joj je službenica koja nadgleda garderobu tražila previsoku naknadu od 200 dinara. Marijana nam je rekla da vjeruje da noćni klubovi obično naplaćuju garderobu, ali nije čula da je to slučaj za vjenčanja. Ipak, navela je da trošak od 200 dinara nije značajan trošak i da je spremna da ga plati. Ona je izrazila uvjerenje da ovaj zahtjev dolazi od lokala, a ne od mladenaca, koji vjerovatno nisu namjeravali da se gostima naplaćuje skladištenje garderobe.
Dok su sedeli za stolom, piće je odmah servirano. Želeći da se opuste, žene su od samog početka uživale u alkoholnom piću. Muzika je bila divna, a oni su uživali u trenutku. Ipak, veselje je naglo stalo kada je došlo vrijeme za polazak i nastupilo je iznenadno razočaranje. Dok smo čestitali i pripremali se za polazak sa svadbe, prišao nam je konobar. Tražio je da platimo račun i obje smo razmijenili poglede potpuno zaprepašteno. Marijana je ispričala taj trenutak i izrazila sopstveni šok, priznavši da je vidno probledela pri pomisli da je prisustvovala venčanju, donela poklon, a sada od nje traže da plati za držanje jakne i piće u kome je uživala. Po završetku obroka, konobar je šestočlanoj grupi predočio finansijski izveštaj u kome je navedeno da je cena pića za veče iznosila 17.800 dinara.
Nakon što smo se međusobno pogledali, skrenuli smo pažnju na mladence prije nego što smo ispitali okolne pojedince. Bilo je to u tom trenutku kada sam konačno shvatila da se drugom stolu predaje račun i da ono što sam doživljavao nije san. Bez ikakve ideje kako dalje, žurno smo skupili novčanike i skupili iznos koji je konobar tražio. Brzo smo napustili scenu bez i jedne jedine riječi. Nakratko, niko od nas nije mogao artikulisati misao zbog intenziteta šoka koji smo upravo doživjeli, kako je ispričala Marijana. Nakon vjenčanja, mlada je pružila ruku kako bi se zahvalila na gostovanju, kao i na izuzetnom poklonu, raskošnoj slici koja bi nesumnjivo uljepšala njihov životni prostor. Međutim, nije se pominjao račun o kojem je ranije bilo riječi.
