U današnjem članku vam pišemo na temu izjave glumca Vuka Kostića koja je izazvala burne reakcije u regionu, ali i otvorila važno pitanje – kako pronaći mir i razumijevanje između naroda koji dijele složenu istoriju. Više u nastavku…
Njegove riječi o Srbima i Hrvatima, izrečene u intervjuu za ruski medij, mnogi su shvatili doslovno,
dok je sam glumac kasnije objasnio da je govorio u metaforičkom smislu, želeći da ukaže na potrebu da se „rane konačno zacijele“.
- Sve je počelo kada je Kostić izjavio da bi „postavio Berlinski zid između Srba i Hrvata da se više nikada ne sretnu“. Ta rečenica odmah je odjeknula društvenim mrežama i izazvala niz reakcija – od oštrih kritika do razumijevanja. Njegova poruka, izrečena u emotivnom tonu, tumačena je na različite načine. Dok su neki u njoj vidjeli poziv na razdvajanje, drugi su prepoznali bol zbog istorijskih rana koje, prema njegovim riječima, nikada nisu u potpunosti zacijelile.
Kostić je u istom intervjuu govorio o tome kako ga tragedije poput Jasenovca duboko pogađaju i da se često pita da li će narodi na Balkanu ikada moći da žive u istinskom miru. „Mi stalno pokušavamo da se družimo, a istorija nas podsjeća da još nismo naučili kako,“ rekao je tada, naglašavajući da govori iz ličnog osjećaja tuge, a ne iz mržnje.
- Nakon što su reakcije preplavile društvene mreže, glumac se oglasio i putem Instagrama, pokušavajući da razjasni svoj stav. „Nemamo mi pare za Berlinski zid,“ napisao je, „ali ako pogledate istoriju – tri rata za sto godina, osam miliona žrtava – shvatićete da je moja poruka bila simbolična. Htio sam da kažem da moramo naučiti da živimo bez ponavljanja starih grešaka.“ Njegova objava pokazala je da nije riječ o pozivu na podjele, već o upozorenju koliko nas prošlost može kočiti ako je ne razumijemo.
Mnogi su tada počeli da ga brane, podsjećajući da je Kostić poznat po direktnosti, ali i iskrenim emocijama. Kolege su istakle da iza njegovih riječi stoji želja da se prekine krug sukoba, a ne da se narodi razdvoje. „On jednostavno govori iz srca, često bez filtera, ali s iskrenom željom da nas sve probudi,“ rekao je jedan njegov prijatelj.
- U javnosti se zatim otvorila šira rasprava o tome koliko je Balkan još uvijek opterećen prošlošću i zašto nam je potrebno više dijaloga, a manje osuđivanja. Ljudi su počeli da razmišljaju o sopstvenim iskustvima, o tome kako bi izgledalo kada bismo umjesto zidova podizali mostove. Jer, kako su mnogi komentarisali – zidovi nikada nisu donijeli mir, samo tišinu bez razumijevanja.
Upravo tu leži i suština priče. Kostićeva izjava, iako oštra, podsjetila je koliko su emocije i rane iz prošlosti još uvijek prisutne u našem društvu. Možda nije svako saglasan s njegovim načinom izražavanja, ali je činjenica da je pokrenuo razgovor koji je bio potreban. I to je, na kraju, ono što ima vrijednost – razgovor o miru, o tome kako se ne vraćati starim putevima bola.
- Danas, kada se prašina oko svega slegla, njegova poruka može da se čita i drugačije – kao apel da se granice postave ne među ljudima, već između mržnje i budućnosti, između onoga što nas je ranilo i onoga što nas još može spojiti.
I zato, koliko god zvučalo paradoksalno, možda je upravo izjava koja je podigla buru podsjetila koliko nam svima nedostaje istinski dijalog i oproštaj. Jer, na kraju, zidove je lako sagraditi – ali samo ljubav, razumijevanje i poštovanje mogu ih srušiti. I možda u tome leži prava poruka – da ne trebamo zidove da bismo bili bezbjedni, već mostove da bismo bili ljudi.
