U hrišćanskom crkvenom kalendaru postoji veliki broj svetaqca i praznika a narodski s eoni nazivaju crveno slovo. Postoje mnogi običaji koji s evezuju za ove praznike a mnogi tvrde da tim danima ne treba ništa raditi.
Ranije je Draško Đenović, vjerski analitičar, ustvrdio da poznata fraza “Nemoj ništa, to je crveno slovo!” nema veze s učenjima kršćanske crkve. Vječna dilema našeg društva vrti se oko radnji koje bismo trebali, a koje ne bismo trebali poduzeti u posebnim prilikama. Možemo li se baviti aktivnostima poput gledanja sporta, pranja rublja, šivanja ili čišćenja? Ovo su samo neki od upita koji se pojavljuju.
Prema mudrosti koju su prenijeli naši preci, obavljanje bilo kakvih kućanskih poslova na blagdan rezultiralo bi ukletom prisutnošću. Međutim, Crkva ima različito stajalište o ovom pitanju. Jedan korisnik mreže “X” doveo je u pitanje logiku zabrane korištenja perilice za rublje na crvenom slovu, dok je uporaba štednjaka dopuštena.
Prema riječima korisnika, ovaj novi izum uspoređuju s bezbrojnim drugim “običajima” koji su se pojavili prije. Kako navode sagovornici Kurira, pojašnjeno je da bavljenje akcijama koje uključuju crvenu boju neće rezultirati Božjom kaznom, jer su ta vjerovanja ukorijenjena u praznovjerju. Ranije je vjerski analitičar Draško Đenović pojasnio da poznata rečenica “Nemoj ništa, to je crveno slovo!” nema nikakve važnosti za učenja kršćanske crkve.
Podrijetlo ove tradicije ukorijenjeno je u praznovjerju i nije povezano s načelima koja podučava kršćanska crkva. Koncept crvenog slova poslužio je domaćicama kao sredstvo za pronalaženje utjehe u vrijeme kada su kućanski poslovi bili naporni i dugotrajni, lišeni modernih pogodnosti poput perilica rublja i posuđa.
Važno je zapamtiti da su u to doba žene često imale velike obitelji, s petero ili šestero djece što je bila norma. Crveno slovo simboliziralo je žrtvu same suštine žene, dokaz njezine nepokolebljive predanosti obitelji i kućanskim dužnostima. Đenović je to obrazložio. Naglasio je činjenicu da su pojedinci koji izražavaju ili podupiru takve ideje obično pojedinci koji se identificiraju kao nominalni vjernici.
Sličan stav ima i vladika Gligorije. Često mi postavljaju upite o dopuštenosti bavljenja kućanskim poslovima na vjerske praznike. Je li prihvatljivo uključiti perilicu rublja, pospremiti životni prostor ili glačati rublje? Odgovor je potvrdan, što je pojašnjeno sljedećim objašnjenjem: Uobičajeno mišljenje da se kućanski poslovi ne bi trebali obavljati na dane označene crvenom bojom često je ukorijenjeno u praznovjerju, a ne u istinskom štovanju sveca ili praznika koji se slavi.
U srpskoj tradiciji izraz “crveno slovo” ima značajno značenje i usko je vezan za važne praznike koji se odlikuju prisustvom crvenih slova u kalendaru. Tijekom ovih prilika pojedinci obično poste, suzdržavaju se od sudjelovanja u aktivnostima i pohađaju vjerske službe. U našem narodu je uobičajeno naići na izraze poput “Ne radi danas, spalit će te sveti Ilija” i druge slične prirode.
- Ova tradicija proizlazi iz poštovanja koje gajimo prema crvenom slovu na našem kalendaru, ne samo u vjerske svrhe, već i zato što pruža priliku za odmor. Uobičajena je praksa odgoditi zadatke i izjaviti da će biti dovršeni sljedeći dan kada se obilježava ovaj poseban datum. Suvremeni crkveni kalendar prepun je živih crvenih slova.
Svaku nedjelju krasi crveno slovo, uz 12 cijenjenih Gospodnjih blagdana i štovanih svetaca koji se odlikuju prisustvom crvenog slova. U kalendaru crveno slovo označava značajne praznike ili štovane svece. Iako je nedvojbeno da su svi sveci cijenjeni u Božjim očima , crkva želi istaknuti važnost ovih blagdana. Ove prilike zahtijevaju predanu molitvu kako u crkvi tako i unutar obitelji , gdje se pojedinci poučavaju načelima kreposnog življenja.
Prema crkvenim propisima svaki dan koji je u kalendaru označen crvenim slovom određen je kao dan odmora. U ovim posebnim prilikama, kršćani se okupljaju u svojim mjestima bogoslužja za svete obrede, sudjeluju u promišljenim i pobožnim raspravama koje se odnose na blagdan i suzdržavaju se od svojih uobičajenih radova na poljima, u radionicama ili na drugim mjestima zaposlenja.
U pravoslavnom kalendaru određeni dani u godini označeni su crvenim slovima u spomen na važne trenutke iz Isusova života i štovanih svetaca. Ovi dani označeni crvenim slovom imaju vjersko značenje i obilježavaju ih kao praznike od strane pravoslavnih kršćana, koji se suzdržavaju od rada i umjesto toga bave se slavljem. U kući se obavljaju samo bitni poslovi poput pripreme hrane. Međutim, pojedinci zaposleni u državnim poduzećima nisu vezani ovim zahtjevom.
Dok rade cijeli tjedan, po povratku kući potiču ih na odmor izostavljanjem određenih kućanskih poslova. Na dan svoje krsne slave svaki radnik ima pravo na slobodan dan koji je odobrila tvrtka, a koji će provesti u mirnom slavlju sa svojom obitelji, odajući počast svojim uspjesima i uživajući u zasluženom odmoru. Uskrsnuće Gospodina Isusa Krista, koje se dogodilo na Uskrs, predstavlja vrhunac značaja unutar kršćanstva i služi kao temelj na kojem se gradi cijela vjera.
Bez ovog značajnog događaja kršćanstvo bi prestalo postojati. Stoga Uskrs nosi cijenjenu titulu najvećeg kršćanskog blagdana koji svojom veličinom nadilazi sve ostale. Tolika je njegova istaknutost da je svaki tjedan u godini posvećen štovanju Uskrsnuća, naglašavajući njegovu neusporedivu važnost u povijesti svijeta.
Tijekom godine svaki je dan određen za obilježavanje određene prigode ili slavljenje svetaca. Ipak, važno je priznati da nemaju svi dani isti značaj. Dok se neki dani slave kao praznici, drugi su određeni kao redovni radni dani. Značaj crnog podebljanog slova ima povijesni značaj. U doba austrougarske vladavine Srbi su postavljali zahtjev da se praznicima ne radi.
Kao odgovor, Vlada je napravila analizu broja praznika, koja je otkrila da su Srbi više vremena provodili ne radeći nego radeći. Zanimljivo je da su crna podebljana slova nekoć bila crvena slova, naglašavajući njihovu prirodu koja se razvijala.
