Za roditeja nema ništa gore od toga da se nešto ozbiljno desi njihovoj djeci. Proslavljeni srpski fudbaler sa porodicom prolazi teško razdoblje zbog sina. Stefan Stanković, prvorođeni sin Dejana Stankovića, trenutno je u bolnici. Dejan Stanković, očistivši svoj raspored od svih radnih obaveza, neumorno je uz sina, pružajući mu danonoćnu brigu i podršku.Pozdrav svima! Obavještavam vas da se trenutno nalazim u Milanu u pratnji sina koji je već tri dana na bolničkom zbrinjavanju. Tijekom ovog vremena odvija se vrlo značajan događaj i imperativ je da budemo ujedinjeni i sudjelujemo kao tim.Stanković, koji trenutno boravi u Italiji, izrazio je optimizam da će u sljedećih nekoliko dana dobiti sve potrebne nalaze koji će omogućiti početak rehabilitacijskog procesa.
Točna tema razgovora zasad je nepoznata, ali vrijedi napomenuti da je njegov sin svojedobno bio perspektivni srpski reprezentativac.
Dejan i Ana su blagosloveni sa tri sina, Stefanom, Filipom i Aleksandrom, koji su izabrali da krenu očevim putem.
Nogometni treninzi za sinove su počeli u dobi od pet ili šest godina. Najvažniji aspekt bio je užitak koji su u tome izvlačili, osjećaj koji traje do danas. Stefan je od tog narativa odstupio, dok Filip i Aleksandar nastavljaju napredovati pravom putanjom svojih nogometnih bavljenja, kako je svojedobno izjavio Stanković. Otvoreno izražava oduševljenje što je u mladosti od 19 godina susreo svoju srodnu dušu.
Dejan, koji je odrastao uz svoju suprugu, jednom prilikom je izjavio da se istog trena zaljubio čim ju je ugledao. Imao je duboki osjećaj da je ona dio njegove slagalice koji nedostaje. Međutim, kada se njezinom bratu povjerio o svojim osjećajima, zamalo se fizički obračunao. Dejan je razmišljao zašto vjeruje da ne bi bio ista osoba bez Ane, jer je ona bila ta koja mu je donijela osjećaj cjelovitosti.
Ana, koja nema želju za javnom pažnjom i popularnošću, zarobila mi je srce čim sam je ugledao. Odmah sam se zaljubila u nju od prvog pogleda.
Od ranih godina bili smo nerazdvojni. Naše putovanje kao para počelo je kad sam imao samo devetnaest godina. Zajedno smo krenuli u nezaboravnu avanturu u Rim, gdje sam imao privilegiju igrati za ‘Lazio’.
- Tijekom godina razvijali smo se i sazrijevali rame uz rame, prihvaćajući sve što život nudi i gradeći prekrasnu obitelj. Svako postignuće i prekretnicu koju smo postigli postigli smo vlastitom odlučnošću i napornim radom. To me ispunjava neizmjernim ponosom. Godine 2000. Ana i ja smo izmijenili zavjete, učvrstivši našu predanost jedno drugome.
U prethodnom intervjuu za magazin “Gloria”, Stanković je rekao da je Ana ključni trenutak na njegovom profesionalnom putu. Istaknuo je kako ona utjelovljuje ljubav, ohrabrenje, nepokolebljivu potporu, vjeru i izvor nade.
Biografija:
Dejan “Deki” Stanković, rođen 11. rujna 1978. u Beogradu, bivši je profesionalni nogometaš i srpski nogometni trener.S navršenih 14 godina prešao je u Crvenu zvezdu, a prvi nastup za seniorsku momčad imao je protiv OFK Beograda, u kojoj je Zvezda slavila 2-1. Prvi pogodak u crveno-bijelom dresu postigao je 1995. godine u utakmici protiv Budućnosti iz Podgorice.
Njegov talent privukao je pozornost Football Europe 1996., kada je gotovo sam trijumfirao nad njemačkim Kaiserslauternom. Samo godinu dana kasnije postao je najmlađi kapetan u povijesti Crvene zvezde i osigurao titulu najboljeg nogometaša državnog prvenstva. Nakon toga je prešao u S.S. Lazio, tada ugledni europski klub, gdje se vrlo brzo nametnuo kao ključni član početne postave.
Iste godine debitirao je za reprezentaciju 22. travnja protiv Južne Koreje, postigavši dva gola u toj utakmici. 2004. je iz Lazija prešao u milanski Inter. Od tada je dio milanskog kluba, osvojivši tri naslova talijanskog prvaka.
Na tri značajna turnira predstavljao je reprezentaciju Srbije: Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj, Europsko prvenstvo 2000. u Nizozemskoj i Belgiji te Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj. Bio je kapiten Srbije, a potom je baklju predao Branislavu Ivanoviću.
