U zreloj dobi od 78 godina, Verica Rakočević, renomirana modna dizajnerka, odiše vječnom energijom. Njen besprijekoran izgled i živahan duh neosporno očaravaju. Poznata dizajnerica često ostavlja druge bez teksta zbog kreacija u kojim modeli šetaju na pisti. Sada je ostavila publiku bez teksta zbog njene odjevne kombinacije.
- Međutim, njen nedavni javni stajling je istinski zaokupio publiku. Verica je izazvala popriličnu senzaciju kada je otkrila fotografiju na kojoj nosi raskopčanu jaknu, otkrivajući na prvi pogled svoju košulju ili grudnjak. Ova odvažna slika bila je popraćena dubokom porukom: “Prigrlite svoje autentične emocije, čak i ako se nađete sami u tome” – snažan citat Henrija Mišoa. Nakon što je dobila bezbroj komplimenata za njen besprekoran osećaj za stil, jedna od Vericinih pratilaca nije odoljela da se ne raspita koja je tajna njenog mladalačkog izgleda. Bilo je to prije jedanaest godina kada se Verica udala za tridesetak godina mlađeg kompozitora Veljka Kuzmančevića, što je izazvalo veliku pometnju u javnosti.
Međutim, kako je vrijeme odmicalo, isplivali su kao jedan od najomiljenijih parova u javnoj sferi. Uprkos značajnoj starosnoj razlika, Verica ostaje nezainteresovana za godine koje prolaze i čak se ponosi njima. Ovaj osjećaj je jasno vidljiv na neizmijenjenim fotografijama koje dijeli na svom Instagram profilu, a koje lijepo prikazuju njenu prirodnu ljepotu bez potrebe za ikakvim digitalnim poboljšanjima.
- Tema godina se često pojavljuje u razgovorima i smatram je prilično zabavnom. Čini se da žene snose teret oštrih presuda kada su u pitanju njihove godine. Lično se uvrijedim kada me neko naziva bakom, uprkos mojoj živahnoj i aktivnoj prirodi. Iako sam zahvalna što imam šest divnih unučadi, etiketa “baka” je obeshrabrujuća kada se primjenjuje na ženu u četrdesetim. Solidarna sam sa svim ženama koje se suočavaju sa ovim problemom.
Zanimljivo je da se muškarci u pedesetim godinama nikada ne nazivaju djedovima. Odliku biti baka i djed trebalo bi dodijeliti samo onima koji stvarno imaju unuke. Pravu mladost ne određuju godine, već njihova snaga i sposobnost stvaranja. Kako je Rakočević elokventno rekao, mladost je stanje duha.
DODATNI SADRŽAJ: ČAJNIK Tokom svog putovanja 1770. godine, tim istraživača na brodu britanske Kraljevske mornarice, pod komandom kapetana Jamesa Cooka, napravio je izvanredno otkriće u pogledu izuzetnih ljekovitih svojstava koje posjeduje biljka čajevca, naučno nazvana Melaleuca alternifolia. Njihova ekspedicija ih je odvela do obale Australije, u neposrednoj blizini užurbanog modernog grada Sidneja. Unutar ovog prostranog kontinenta naišli su na mnoštvo visokih stabala ukrašenih aromatičnim, mirisnim lišćem.
Domorodački stanovnici Australije, poznati kao Aboridžini, podijelili su detaljna svjedočanstva o ljekovitim osobinama koje posjeduju ovo drveće. Već bezbroj generacija listovi čajevca su visoko cijenjeni i korišteni u liječenju rana i posjekotina. Prema tradicijama Aboridžina, kada se značajna količina ovih listova rasprši u susjedne lagune, proizvodi se izvanredna ljekovita supstanca, koja potiče direktno iz ulja u njemu.
Potentnost obloga napravljenih od ovih listova bila je izuzetno moćna, što se pokazalo ključnim u borbi protiv širokog spektra kožnih infekcija, uključujući i one teške prirode. Kapetan Kuk je ovoj biljci dao nadimak “drvo čaja” kada su otkrivene njene lekovite sposobnosti. Kako su Evropljani migrirali u Australiju u 19. veku, drvo čaja je postalo široko prihvaćeno u tradicionalnoj medicini, posebno zbog svoje efikasnosti u lečenju rana, opekotina i raznih kožnih oboljenja.
U narednim decenijama 1970-ih i 1980-ih, počela je kultivacija čajevca kako bi se olakšala masovna proizvodnja ulja čajevca. Izuzetna moć Melaleuca alternifolia, koja se obično naziva ulje čajevca, pozicionirala ga je kao veoma željeni prirodni antiseptik. Naučna istraživanja su otkrila da je njegovo eterično ulje zapanjujućih trinaest puta snažnije od fenola, ranije priznatog antiseptika. Važno je napomenuti da je ovo ulje potpuno netoksično i ima izuzetan atribut da ne izaziva iritaciju kože. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, ulje čajevca postalo je istaknuto kao esencijalni element u ličnim kutijama prve pomoći brojnih vojnika, igrajući vitalnu ulogu u dezinfekciji rana i liječenju kožnih infekcija.
- Poslijeratna, opsežna naučna istraživanja dosljedno su potvrdila njegovu izuzetnu efikasnost. Izuzetna antibakterijska, antivirusna i antifungalna svojstva ulja čajevca čine ga vrlo vrijednim lijekom za razne kožne infekcije, uključujući “atletsko stopalo”. Osim toga, njegova široka primjena u oralnoj higijeni i prihvaćenost u području stomatologije dodatno učvršćuju njegov značaj.
