U pravoslavnom crkvenom kalendaru postoji mnogo dana koji se obilježavaju kao crveno slovo odnosno kao vjerski praznici. Skoro uz svaki od njih se vezuju i neki običaji koje je potrebno ispoštovati.
Sveti Prokopije je priznat kao vatreni svetac u hrišćanskoj veri, ima posvećeno mesto u srpskom verskom kalendaru i duhovnim podvizima. Njegov dan, 21. srpnja, posvećen je najvećem stupnju štovanja i posebnoj tradiciji, kako u Srpskoj pravoslavnoj crkvi tako i među vjernicima uopće u Srbiji. Također se naziva jednim od svetih dana, što znači da se na taj dan ne poduzimaju nikakvi teški ili značajni poslovi, već je dan posvećen miru, molitvi i predanosti duhovnim načelima. U mnogim krajevima Srbije Sveti Prokopije se slavi zbog zdravlja djece, a tradicija nalaže da se na ovaj dan izbjegavaju svakodnevne aktivnosti, pa tako i kupanje u rijekama i potocima.
- Uvriježeno je vjerovanje da je susret s tekućom vodom tijekom ovog blagdana opasan, osobito za djecu i starije osobe. Osim toga, uz taj dan vežu se i brojni tradicionalni običaji, au nekim krajevima smatra se da ga je blagotvorno slaviti, jer se vjeruje da svetac daje blagoslov bračnom paru i osigurava im dug zajednički život. Također, sveti Prokopije slavi se kao zaštitnik rudara, kamenorezaca i zemljoradnika, pa mu ovi djelatnici posvećuju svoj dan. Smatrali su ga svojim nebeskim dobročiniteljem, koji ih štiti od teških, opasnih poslova pod zemljom.
U starim naseljima koja su bila minirana ovaj se događaj slavio svečano, uz prošnje, paljenje i obiteljska slavlja. Svečeva životna priča bila je izvanredna i inspirativna. Rođen je u Jeruzalemu, a njegovo izvorno rođeno ime bilo je Neanije. Živio je u vrijeme cara Dioklecijana koji se povezuje s progonima kršćana. Unatoč tome što je u početku služio u rimskoj vojsci, tijekom vojne kampanje svjedočio je pojavi nalik Kristu, koju je čuo kroz svijetli križ na nebu. Neaniju je taj trenutak bio važan, napustio je dotadašnju vjeru, prihvatio kršćanstvo, krstio se i dobio ime Prokopije.
Njegovo javno priznanje vjere dovelo je do osude vlasti. Shvatio je da će ova ispovijest vjere negativno utjecati na njega, ali je odbio kapitulirati. Zbog svoje postojane vjere razapet je 21. srpnja 303. godine. U srpskoj kulturi njegov život i smrt predstavljaju snagu vjere, a smrt za istinu, zbog čega će ostati zapamćen kao jedan od najupečatljivijih primjera kršćanske vrline. Posebno je vrijedno istaknuti da svetog Prokopija štuje ne samo pravoslavna crkva, nego i muslimani nekoliko krajeva.
Ovaj fenomen pokazuje rasprostranjeno poštovanje koje stanovništvo gaji prema svecu, unatoč činjenici da imaju vjerske razlike. U nekim slučajevima, njegovim imenom se slavi krsna slava u srpskim selima i gradovima. Ovo je relativno neuobičajeno. No, kada se slavi, praznik se slavi uz veliko veselje, okupljanje ukućana i bogatu trpezu. U povodu ovog slavlja izbjegavaju se bilo kakva iskapanja ili pokapanja. Vjernici smatraju da bi uznemirenje planeta tog dana dovelo do nesreće, bolesti ili drugih problema. Zato se i najelementarniji posao u polju ili vrtu odgađa, dan je posvećen molitvi, obilasku crkve, paljenju svijeća i duhovnom uzdizanju.
Obitelji koje slave ovaj događaj često donose vjerske simbole u dom, često će te vjerske simbole poljubiti s vjerom kako bi donijeli blagostanje. Smatra se da treba izbjegavati psovke i svađe, jer svetac ne trpi uvredljive riječi i ponašanje. Mnogi Isusovi sljedbenici poste na ovaj dan, čak i ako to nije obavezan post, kako bi pokazali vjeru i poštovanje. Paljenje svijeća ne koristi se samo u vjerskim organizacijama, nego i kod kuće, osobito u domovima s bolesnom ili malom djecom.
Obilježavanje svetog Prokopija prvenstveno proizlazi iz vjere i tradicije, prenosilo se kroz vrijeme s roditelja na dijete. Pokazuje vrijednost poštivanja vjerskih vrijednosti, snagu vjere i značaj obitelji. U svijetu koji se brzo mijenja, ovakvi blagdani još uvijek su svjetionici religiozne vjere i duhovnosti. U svijesti naroda i vjeri, sveti Prokopije se ne smatra samo svecem, nego i simbolom zaštite, istine i vječnog svjetla.
