Javnost je zaokupila životna priča Marine K., Beograđanke koja je ispričala svoja iskustva života u ruralnom selu. Njezino priznanje izazvalo je značajnu pozornost i postalo viralna senzacija na internetu. Tijekom studija Marina je upoznala mladića iz ruralnog kraja u kojeg se odmah zaljubila. Nedugo nakon što su počeli izlaziti, odlučili su se vjenčati nakon što su bili zajedno godinu dana. Marinina ljubav prema njemu potaknula ju je da napusti grad i preseli se na selo, ali nije bila spremna na ono što ju je čekalo. “U tom sam trenutku bila uvjerena da je moja odluka da se preselim na selo bila ispravna. On me nekoliko puta upoznao sa svojim roditeljima dok smo još hodali, a oni su mi bili dragi ljudi, ljubazni domaćini.
Dočekali su me otvoreno ruke, ali pokazalo se da stvari nisu idilične kako sam zamišljala”, priznala je Marina za Telegraf. Marina se nedugo nakon vjenčanja našla pred izazovnom situacijom. Od nje se tražilo da sudjeluje u raznim seoskim aktivnostima, uključujući poslove poput kućanskih poslova. To se za nju pokazalo teškim pothvatom. Iako sam odrastao u gradu, nikad nisam bježao od bilo kojeg zadatka. Mogao sam se prilagoditi svakoj situaciji koja mi se našla na putu. Iako možda nisam imao iskustva s mužnjom krava, brzo sam naučio kako to učiniti. Međutim, ideja o životu na selu nije me privlačila. Moj muž nije puno tražio od mene, a ni ja od njega. Uvijek je moj svekar preuzimao odgovornost.
Marina je ispričala slučaj u kojem je izrazila želju da nađe posao i za promjenu izađe iz kuće. No, njezin svekar je žestoko reagirao te je počeo vikati na nju, inzistirajući da ostane kod kuće i sluša njegove naredbe. Otišao je čak toliko daleko da ju je optužio da zanemaruje svoje osnovne potrebe. Marina je očito bila frustrirana dok je prepričavala priču. Riječi koje je izgovorio njezin svekar duboko su utjecale na Marinu, ostavivši je uzdrmanu. Ono što ju je još više pogodilo je spoznaja da njezin suprug nije intervenirao i pružio joj nikakvu podršku, niti je uopće tražio pojašnjenje.
Marina je ubrzo otkrila da život na selu nije život kakav želi. Zbog toga je dvije godine kasnije odlučila podnijeti zahtjev za razvod. Marina je došla do svoje točke pucanja. Teret je bio prevelik za podnijeti. Osjećala se kao sluškinja onih oko sebe. Njegova majka, koja je radila velik dio posla sa stokom, jedva je mogla stajati. Unatoč napornom radu, dobivala je malo poštovanja, a isto se osjećala i Marina. Da bude veća uvreda na ozljedu, savjetovali su joj da šuti zbog svog spola, jer navodno njezine riječi nisu bile zamišljene da se čuju. To je samo potaknulo njezin bijes. Na kraju je Marina pobjegla, ne mogavši više izdržati takav tretman.
Iako se Marina udala u obitelj s velikim bogatstvom, postojale su određene stvari koje je odbijala tolerirati. Nažalost, kada je roditeljima priopćila odluku o razvodu, oni nisu imali razumijevanja. Marina se osvrnula na imućnu obitelj svog bivšeg supruga, prepoznavši da, iako posjeduju veliko bogatstvo, nemaju sposobnost da ga cijene. Marina je tijekom braka često morala moliti supruga za novčanu potporu, a on se često upuštao u neodgovorno trošenje. Unatoč protivljenju roditelja, Marina je bila odlučna razvesti se od supruga i krenuti ispočetka. Iako njezini roditelji ne žive s obitelji, Marina je bila ta koja je iskusila sve tegobe i znala što je za nju najbolje. Istaknula je: “Ja sam bila ta koja je bila tu cijelo vrijeme.
Nakon povratka u Beograd, ostala je u svom rodnom gradu i radila niz godina. Marina je izjavila da cijeni stečenu samostalnost i da je se ne bi odrekla ni za što. To što je samodostatna omogućuje joj da radi i zarađuje plaću, živi jednostavno, ali zadovoljno bez ikakvih nepotrebnih ograničenja. Tek nakon razmišljanja Marina shvaća koliko se ograničeno osjećala u prijašnjim okolnostima. Marina ima negativna sjećanja vezana uz selo u kojem je živjela. Kada ljudi nostalgično govore o seoskom životu, Marini je to zabavno jer poznaje stvarnost života ljudi u njemu. Marina odaje priznanje onima koji mogu izdržati takve uvjete, ali osobno nije spremna tolerirati svakodnevno ponižavanje.
