Kada je stigla vijest prije par godina da je poznati pjevač Šaban Šaulić izgubio život u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj njegovi fanovi na Balkanu su bili neutješni. Međutim najteže je bilo njegovoj porodici, supruzi Goci i djeci.
- Svadba Ilde Šaulić bila je neizbježna posljedica njezine duboke ljubavi prema Bojanu Vučkoviću. 2. rujna 2016. zauvijek će imati posebno mjesto u srcu pjevačice kao dan kada je tajno razmijenila zavjete, potvrđujući svoju nepokolebljivu predanost. Zalaganjem kćeri Šabana Šaulića i njenog supruga Bojana Vučkovića, mediji su ostali uglavnom neupućeni o njihovom značajnom danu koji su nastojali sakriti od znatiželjnih pogleda.
Šaban je dobro znao da je Ildina odluka bila izazovna i nikome nije tajna. Šabanov san bio je napraviti nezaboravno vjenčanje za svoju voljenu, na koje bi mogao pozvati mnoštvo prijatelja iz estrade da zajedno slave. Ipak, Ilda je imala sasvim drugačiju viziju svog posebnog dana, a njen otac, koji je uvijek bio popustljiv prema svojoj najmlađoj kćeri, održao je njezinu želju i sudjelovao u tajnom vjenčanju koje je preraslo u nezaboravno slavlje.
Tog dana uzvanici su bili samo obitelj i najbliži prijatelji, a vjenčanje Ilde Šaulić držalo se u tolikoj tajnosti da mladenku u vjenčanici nismo uspjeli ni ugledati. Na njenom Instagramu postoji jedina fotografija od tog dana, koja bilježi prekrasan cvjetni aranžman popraćen jezgrovitim natpisom koji glasi „Prihvatila sam. Nakon njihovih tajnih svadbi, njihova kći Ema otišla je na svijet.
Zbog poodmakle trudnoće i stjecanja prebivališta na Bežanijskoj kosi, nije bilo dovoljno vremena za opsežno vjenčanje i opsežno planiranje koje inače prati ovakav događaj, kako pišu mediji. Unatoč tome, Ilda uživa u zajednici s Bojanom i ne pokušava prikriti neizmjernu sreću što je otkrila svog savršenog partnera.
Šaban Šaulić, kojeg je publika smatrala kraljem srpskog folka i narodne glazbe, bio je neizmjerno popularan pjevač. Rođen 6. rujna 1951. u Šapcu, prerano je preminuo 17. veljače 2019. u njemačkom Bielefeldu uslijed tragične prometne nesreće. Šaban je značajan dio svojih ranih godina proveo u Bijeljini, odakle je poticala njegova majka Ilduza Demirović koja mu je prenijela svoj vokalni talent.
Dok su odrastali, Šaban i njegova starija sestra živjeli su skromnim životom dok su se njihovi roditelji borili s financijskom stabilnošću. Dok mu je otac prodavao srećke, majka je živjela od prodaje igračaka. O njemu se brinula i vodila kućanstvo njegova sestra. Unatoč glazbenom umijeću, Šaban je obećavao iu sportu.
Čak je trenirao nogomet za Polet i Mačvu, a nudila mu se i prilika da pređe u bugarski klub Levski. Jedna draga uspomena koje se često prisjećao bilo je romsko vjenčanje u Parizu, gdje se našao kako pjeva i igra nogomet s talentiranim 13-godišnjim dječakom. Nakon što su proveli sat vremena vani, njihova odjeća bila je umrljana zelenom travom, što je navelo majku da da znak dječaku, budući da je bio mladoženja, da dovede nevjestu. Dječak koji je trenirao i boks gajio je snove da postane ili nogometaš ili boksač.
- Međutim, amidža Alija je vjerovao da bi kao glazbenik mogao steći veće bogatstvo. Jednog dana uputio je poziv dječaku da pjeva u lokalnoj krčmi gdje se često družio s prijateljima. Iz poštovanja prema cijenjenom autoritetu amidže Alije, dječak se nije mogao natjerati da odbije. Svojom izvedbom pjesme “Jablani se povijaju” oduševio je posjetitelje, a lokal se orio ovacijama. Ohrabren tim uspjehom, nastavio je nastupati u konobi, često u društvu svojih prijatelja na rundi koktela.
Na jednom od tih nastupa slučajno ga je čuo kako pjeva Veroljub Jovanović, cijenjeni prvi violinist u orkestru Budimira-Buce Jovanovića. Prepoznavši Šabanov izniman talent, Jovanović ga je upoznao s renomiranim harmonikašem i skladateljem koji mu je preuzeo ulogu mentora. Godine 1969. Buca je napisao Šabanovu debitantsku pjesmu “Dajte mi utjeha”, koja je brzo stekla slavu.
Naime, Šaban je pjesmu izveo na ijekavici, jer je to bio prevladavajući trend u to doba. RTS je započeo PGP objavom prvog singla, praćenog sa tri dodatne numere pod naslovima „Čigo, pusti mi melanholičnu melodiju“, „Srce, suzdrži se, molim te, suze ne roni“ i „U kafani, u samoći nalazim utehu“. Prelazak u Beograd s nepunih 18 godina pokazao se izazovnim iskustvom za ovog mladića porijeklom sa sela.
Dok je njegovo ime doprlo do ušiju stanovnika grada, lice mu je ostalo nepoznato. Stidljivost i zatvorenost definirali su njegovo ponašanje, što je rezultiralo rijetkim potragama za romantičnim vezama.
