Njega naše kože je jako važna jer je ona naš najveći organ koji je izložen svim vanjskim uticajima ali se na koži takođe mogu pojaviti i simptomi bolesti unutrašnjih organa. Danas govorimo o njezi stopala.
Uz njegu noktiju, poželjno je povremeno turpijati pete i ukloniti mrtvu kožu. Naravno, ove usluge možete dobiti u salonu; međutim, ako radije odustanete od te mogućnosti, provođenje tretmana kod kuće ostaje održiva alternativa. Esencijalna komponenta koja liječi brojne bolesti stopala je sastojak nezaobilazan u svakoj kuhinji: jabučni ocat. Poznat u tradicionalnoj medicini, jabučni ocat cijenjen je zbog sadržaja octene kiseline, koja pokazuje snažno antimikrobno djelovanje. Za liječenje suhih i ispucalih peta potrebni su sljedeći sastojci: jabučni ocat.
- Uzmite komadić vate i dobro ga natopite jabučnim octom. Nakon toga stavite vatu na oboljelo mjesto. Kako biste osigurali da vata ostane na mjestu, pričvrstite je zavojem, ljepljivom trakom ili čarapom koja dobro prianja i ostavite da odstoji preko noći. Primijenite ovaj tretman više puta tjedno dok vaša koža ne postane mekša, olakšavajući uklanjanje viška mrtve kože. Za rješavanje naprezanja očiju potreban nam je jabučni ocat. aspirin Za pripremu tretmana zdrobite 3 do 5 tableta aspirina i dobiveni prah pomiješajte s kapljicom jabučnog octa.
Nanesite ovu smjesu izravno na kurje oči, a zatim je pokrijte ručnikom, krpom ili zavojem, ostavljajući da ostane na mjestu 10 do 15 minuta. Nakon toga uklonite aplikaciju i kamenom plovućcem odljuštite mrtve stanice kože sa stopala. Jabučni ocat kao lijek za gljivične infekcije stopala. hrana: U posudi pomiješajte toplu vodu s jednakim volumenom jabučnog octa, održavajući omjer 1:1. Uronite stopala u ovu smjesu i ostavite ih da se namaču 30 minuta. Nakon što izvadite stopala iz kupke, važno je osigurati da su temeljito osušena. Ponavljajte svaki dan, pazeći da se ne ponovi više od tri puta u jednom danu.
Bonus tekst:
U središnjoj Africi, obilne tropske šume pružaju raznolik niz izvora hrane koji su sastavni dio lokalne kuhinje. Ovaj asortiman obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, uz lišće koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Uz ove različite regionalne značajke, fokus na prehranu diljem Afrike naglašava očuvanje prirodnih resursa i uključivanje lokalnih sastojaka.
Diljem kontinenta mnoge zajednice sudjeluju u praksama uzgoja i pripreme hrane kojima je prioritet održivost smanjenjem otpada i povećanjem hranjive vrijednosti. Tradicionalne metode kao što su fermentacija, sušenje i dimljenje obično se koriste za očuvanje hrane i produljenje njezinog roka trajanja. Tipična afrička prehrana nudi značajne zdravstvene prednosti, jer konzumacija raznolikog niza cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima.
Ova metoda prehrane, s naglaskom na prirodnoj i neprerađenoj hrani, ima potencijal spriječiti kronične bolesti, uključujući dijabetes i bolesti srca. Nadalje, afrička kuhinja njeguje dubok odnos s kulturnom baštinom i tradicijom svojstvenom stanovništvu kontinenta. Svaki obrok prenosi narativ koji obuhvaća povijest, vjerovanja i kolektivne vrijednosti, čime se vrijeme obroka pozicionira kao vitalna komponenta kulturnog identiteta i društvenog angažmana.
Iako globalizacija unosi nove utjecaje u prehranu Afrike, temeljna načela i metode pripreme hrane čvrsto su ukorijenjene u drevnim tradicijama koje su se prenosile generacijama. U biti, afrička prehrana obuhvaća više od puke prehrane; utjelovljuje duboko kulturno nasljeđe, ekološki sklad i zdrave prehrambene prakse koje pridonose dobrobiti zajednice.
