Ako ste primijetili da ljudi na svoje kvake stavljaju aluminijske folije, nećete vjerovati zašto to zapravo rade i čemu služi. Mi ćemo danas da Vam otkrijemo prednosti koje ova folija ima za Vaša vrata!
Bujica provala u domove izazvala je talase zabrinutosti među građanima i sigurnosnim osobljem. Upravo kao odgovor na ovaj slučaj nizozemski stručnjak za sigurnost artikulirao je neortodoksan, ali vrlo učinkovit način za ublažavanje ovih pojava, piše Blic.rs. Rješenje je zapravo jednostavno i jeftino – nanošenje aluminijske folije na vanjsku kvaku. Ova metoda, iako se može činiti trivijalnom, stvorit će zvučnu barijeru koja će upozoriti i stanare i njihove susjede na svaki pokušaj neovlaštenog pristupa, čime će sam čin provale biti znatno kompliciraniji. kako radi
- Ovaj ažurni pristup postavlja zvučnu barijeru koja reagira i na najmanji pokret na vratima. U slučaju da postoji neovlaštena osoba koja pokušava otvoriti vrata, tada će stvorena buka moći uzbuniti i stanare i njihove susjede, čime će se provala u velikoj mjeri zakomplicirati. Također, zvuk aluminijske folije može biti dovoljan da odvrati provalnika koji obično djeluje tiho. Velika prednost ove metode je jednostavna primjena. U samo nekoliko minuta svatko može svoju kvaku omotati aluminijskom folijom, što znači trenutno, jeftino i lako primjenjivo rješenje. Nije potrebna posebna oprema ili komplicirani alati.
Ovaj se pristup posebno preporučuje za korištenje tijekom duljih razdoblja odsutnosti ili godišnjeg odmora. Iako je korištenje aluminijske folije razumna strategija, preporučljivo je ne oslanjati se samo na ovaj pristup. Ključni za poboljšanje ukupne sigurnosti prebivališta su alarmni sustavi, skrivanje dragocjenosti od pogleda i poticanje aktivne suradnje sa susjedima. Kolektivni oprez može poslužiti kao sredstvo odvraćanja potencijalnih lopova.
Bonus tekst
U današnjem modernom svijetu čokolada je sastavni dio svakodnevnog života i uvjerljivo najpopularniji slatkiš na svijetu. Međutim, njegov razvoj nije tekao glatko kako bi se moglo implicirati iz tog opisa. Povijest čokolade seže tisućama godina unatrag, sve do samog srca drevnih mezoameričkih civilizacija, gdje je imala ulogu drastično drugačiju od percepcije u modernom svijetu. Prvi ozbiljniji korisnici stabla kakaovca bili su Maje, a nakon njih Asteci su pripremali piće poznato kao “xocolatl” što znači “gorka voda bogova” sastavljena od nezaslađenog mljevenog kakaovca, vode, začina i ljute papričice.
Više od ugodnog napitka, bio je poznat kao gozba u šalici. Smatralo se da daje snagu, energiju, a možda čak i malo mistične snage. Lideri poput Moctezume svakodnevno su ga konzumirali, misleći da im daje više snage i fokusa. Kakao je imao vrijednost izvan okusa; korišteno je kao novac. Stari papiri dokazuju da je samo deset zrna kakaovca moglo kupiti perad, dok je za jedan dobar komad tkanine bilo potrebno stotinu. U ovom društvu kakao je značio više od jednostavne hrane; uzeto je kao bogatstvo, čast i amblem duhovnosti.
Španjolski konkvistadori nisu olako shvatili dolazak ovog velikog eliksira u Novi svijet. Hernán Cortés i njegovi ljudi uvidjeli su njegovu vrijednost i odlučili su ga predstaviti europskom sudu. Međutim, Španjolci su stekli ukus za gorku verziju pića. Kao odgovor, lišili su ga ljutih začina i dodali šećer i cimet, što ga je učinilo mnogo nježnijim i više po njihovom ukusu. Ova aristokratska verzija pića bila je oblik u kojem je čokolada prvi put stigla u Europu, oko 1500. godine, tekućina i simbol bogatstva, nešto što su mogli imati samo najbogatiji ljudi.
To se promijenilo s industrijskom revolucijom, koja je otvorila pristup čokoladi u velikim razmjerima. 19. stoljeće označilo je početak novog doba za čokoladu. Upravo je u Švicarskoj na površinu isplivalo i vodstvo s metodom za njegovu bolju proizvodnju. Godine 1828. započela je masovna proizvodnja, omogućena pomacima u procesu ekstrakcije kakao maslaca, glavnog sredstva. Značajan napredak postignut je 1875. godine kada je Daniel Peter udružio snage s Henrijem Nestléom kako bi proizveli prvu mliječnu čokoladu koristeći mlijeko u prahu. Ovo revolucionarno otkriće iz temelja je promijenilo teksturu, okus i oblik čokolade, mijenjajući je od tekućeg pića do tvrdog slatkiša. U kasnom 19. i ranom 20. stoljeću velike velike kompanije kao što su Cadbury, Hershey i Mars pretvorile su čokoladu u ludilo koje se osjetilo diljem svijeta. Zahvaljujući onome što su učinili, ovaj nekad vrlo poseban desert koji su jeli samo bogati sada je mogao imati svatko, a bilo ga je u toliko mnogo vrsta: pločice, praline, kreme i pića.
