Mnogo ljudi vodi borbu sa viškom kilograma a u nekim slučajevima se nadutost stomaka može zamijeniti sa nagomilanim salom. U sljedećem tekstu vam donosimo kako da riješite ovaj problem.
Siguran sam da se možete poistovjetiti s nelagodom koju donosi nadutost. U ovom ćemo članku navesti nekoliko mogućih čimbenika koji mogu pridonijeti nadutosti. Hrana Konzumacija hrane koja je izazovna za vaš probavni sustav može rezultirati nadutošću želuca. Stoga se savjetuje kloniti se začinjene i brze hrane. Osim toga, vrijedi uzeti u obzir da određene namirnice mogu uzrokovati nelagodu ili potaknuti alergije.
Među njima, gluten je najčešći iritant za većinu pojedinaca. Za uspješan prijelaz na ovaj alternativni pristup prehrani, bitno je identificirati i kloniti se specifične hrane koja je problematična. Iako se u početku može činiti izazovnim, uz odlučnost se možete prilagoditi ovom novom režimu prehrane. Srećom, hrana koja sadrži gluten može se lako zamijeniti alternativama bez glutena, stoga je ključno biti dobro informiran. Iznos Na osjećaj u želucu može utjecati količina hrane koju konzumirate. Ključno je izbjegavati i prejedanje i izgladnjivanje kako biste održali ugodan želudac.
Odlučite se za umjerene veličine porcija i pazite da obroke ne konzumirate prebrzo. Alkohol Konzumacija alkohola može rezultirati nizom problema, kao što su oštećenje organa, nadutost u trbuhu, gastrointestinalna nelagoda i prekomjerno nadutost. Pića koja nisu prirodna. Prirodni sokovi poželjna su alternativa umjetnim, gaziranim i sličnim pićima krcatim štetnim toksinima. Odabir prirodnih sokova osigurat će vam dobrobit i zaštititi vas od mogućih šteta. Kako biste poboljšali svoje blagostanje, preporučljivo je konzumirati dijetu koja se sastoji od lakših jela, bogatih voćem i povrćem.
- Nadalje, uključivanje probiotika u vašu dnevnu rutinu može pomoći u ponovnom uspostavljanju zdravlja crijeva. Kefir i jogurt primjeri su prirodnih probiotika koji, kada se uključe u vašu prehranu, mogu značajno poboljšati probavu. Kulturološki čimbenici i tjelesna aktivnost imaju značajnu ulogu u razvoju pretilosti. Brojna istraživanja pokazuju da pretilosti kod mladih ljudi najviše doprinose slatki napici i voćni sokovi.
Utjecaj medija, kao što su televizija i reklame, poseban je rizik za djecu jer su podložnija njegovim izazovima. Nažalost, naša kultura i obrazovni sustav pružaju ograničene alternative koje promiču zdrave prehrambene navike. Osim toga, moderan način života doveo je do sjedeće rutine, pri čemu pojedinci provode više vremena sjedeći, bilo da se radi o putovanju automobilom, gledanju televizije, igranju video igrica ili radu na računalima.
Regulacija metabolizma i ponašanja od strane mozga složen je proces koji u konačnici određuje težinu pojedinca. Unutar mozga i probavnog trakta postoje specifični živčani putovi koji igraju ulogu u ovom određivanju. U hipotalamusu i hipofizi smješteni su centri za prehranu i sitost, koji reagiraju na signale koji ukazuju na razinu gladi i velike zalihe masti. Tri ključne tvari uključene u ovaj proces su glukoza, inzulin i leptin. Glukoza ili šećer ključna je za opskrbu stanica energijom, a regulirana je inzulinom, hormonom odgovornim za njezin ulazak u stanice.
Leptin, enzim koji oslobađaju masne stanice, signalizira mozgu o količini masti pohranjene u tijelu. Kako se zalihe masti povećavaju, koncentracija leptina raste, signalizirajući hipotalamusu da smanji apetit. Nasuprot tome, smanjenje koncentracije leptina potiče apetit. Osim toga, leptin može utjecati na otpornost tijela na učinke inzulina, koji je neophodan za metabolizam šećera u krvi. Nedavne studije na životinjama otkrile su da leptin ne luče samo masne stanice, već i želučane stanice.
Drugi hormon koji se zove kolecistokinin, koji se proizvodi u tankom crijevu, može djelovati zajedno s leptinom kako bi stimulirao ili suzbio apetit. Unatoč ovim otkrićima, točni mehanizmi putem kojih leptin doprinosi debljanju ostaju nepoznati. Na metabolizam masti i regulaciju apetita utječu genetski čimbenici, koji vjerojatno doprinose oko 70% slučajeva pretilosti. Brojne genetske varijacije utječu na osjetljivost pojedinca na pretilost, uključujući čimbenike kao što su raspodjela masti, brzina metabolizma, odgovor na prejedanje i prehrambene preferencije.
U određenim slučajevima genetski čimbenici izravno dovode do ekstremne pretilosti. Dok genetske abnormalnosti mogu učiniti mršavljenje većim izazovom, važno je napomenuti da je prevalencija pretilosti u velikom porastu u posljednja dva desetljeća, trend koji se ne može pripisati samo genetskim promjenama.
