Prema izveštaju Republike, Nišlijka Nevena Mitić je pre dve decenije doživela traumu koja joj je promenila život i koja je njena iskustva pretočila u priču daleko od obične. Neveninu prošlost zasjenila je disfunkcionalna porodična dinamika, gdje je svjedočila o nasilju koje je njen otac svakodnevno vršio nad njenom majkom. Patnja koju je proživjela uticala je ne samo na njeno fizičko nego i na psihičko zdravlje. U pokušaju da pobegne od užasa porodičnog života, Nevena je upoznala mladića za koga je verovala da je njen spasitelj, koji će je izbaviti iz nevolje. Naivna i povjerljiva, Nevena nije bila svjesna da će se za nekoliko mjeseci suočiti s većim izazovima. “Potičem iz siromašne porodice, zbog čega sam htjela što prije otići odatle, kako bih pronašla svoj mir.
Bilo je dosta nasilja, bilo je svakodnevno, znam za sebe, tako je bilo. Samo sam htela mir! Nevena Mitić je u razgovoru za Republiku izjavila da je gledanje premlaćivanja majke u detinjstvu imalo dubok psihološki uticaj na nju. Nakon samo nekoliko meseci veze sa muškarcem, Nevenin se život zauvek promenio kada je ukrcali su se na voz za Holandiju. U početku je bila uzbuđena zbog nepoznatih mogućnosti da počne iznova, ali joj se raspoloženje brzo pokvarilo. Ubrzo nakon što je napustila domovinu, bila je podvrgnuta nemoralnom činu trgovine ljudima. Osjećaj slobode osjećala je da je ukrcavanje u voz nestalo, zamijenjeno surovom stvarnošću koja ju je čekala.
U trenucima očaja nije imala tačnu spoznaju koliko dugo će njena noćna mora trajati. Svaki dan je bio bolna i neizvjesna borba, i izgubila je svaku nadu. da se ikada vrati normalnom životu. Njeno pravo na slobodu je potpuno oduzeto, a svijet oko nje se pretvorio u mračno i opasno mjesto. Dok se prisjećala trenutka kada je otišla od kuće, čeznula je da pobjegne i pronađe bolji život. Uprkos svojoj želji za promjenom, nije mogla zanemariti unutrašnja previranja i pitanja koja su joj mučila um. Požalila je što nije pitala gdje ide i s kim je prije odlaska. Uprkos očaju koji je osećala, ostala je odlučna u svojoj odlučnosti i hrabrosti da se suoči sa onim što je pred nama, nadajući se da će jednog dana povratiti svoju slobodu i vratiti se životu koji je nekada poznavala. “Od trenutka kada sam došao, započeli su svoje psihičko zlostavljanje. Bilo je to kao organizovani kriminal – hteli su da me slome i da mi uzmu šta im treba. Zlostavljanje je trajalo nepoznato vreme u tom skučenom stanu, koji se osećao kao najveći pakao Sve je to bilo u pripremi za moj novi život, ali sam iskusio i fizičke i psihičke muke.
Nakon toga sam se našao primoran da izvedem predstavu za svoje roditelje, hvaleći se svojim dostignućima. Uprkos mojoj očajničkoj potrebi da progovorim o onome što je bilo Ispostavilo se da mi je nedostajalo hrabrosti da to učinim, jer sam bio obuzet strahom za svoju sigurnost.
