Norvežanin Dragan, poreklom iz Niša, uspeo je da se dobro prilagodi životu u Norveškoj. Međutim, on upozorava da život u Norveškoj nije bez vlastitih izazova. Dragan napominje da je struja pretjerano skupa, a u Norveškoj su i cijene hrane i goriva u porastu. Prije preseljenja, Dragan je bio uspešan biznismen u zdravstvu u Nišu. U 46. godini je donio odluku da cijelu svoju porodicu preseli u Norvešku, potez koji opisuje kao “lud”. Dragana je pratilo još jedanaest niških porodica, koje su sve, prema njegovim rečima, postigle uspeh u Norveškoj. Međutim, naglašava da je zadovoljstvo relativan pojam. Dok su se neki preselili u Norvešku isključivo zbog finansijske dobiti, Dragan smatra da treba težiti ispunjenju života, a ne fokusirati se samo na zaradu. Draganova težnja bila je da doživi život i u Norveškoj i u Srbiji, a da ima i finansijska sredstva da se izdržava.
On za Mondo otkriva da je njegov recept za zadovoljstvo zarada u norveškoj valuti, ali trošenje u zemljama poput Grčke, Španije, a posebno Srbije, za koje smatra da je najugodnije. Dragan trenutno živi u Oslu, gde je upisao svoju decu u školu i vredno radi kao medicinski tehničar zadužen za kućnu negu za zdravstvenu industriju, jer Norvežani slovi da žive vekovima kao kornjače. Dragan napominje da su najgori aspekti života u Norveškoj dugotrajno sivo vrijeme i nepovoljna klima, koja nakon nekoliko godina počinje da utiče na duh i tijelo. Snijeg ima sedam mjeseci, ali sivo vrijeme je najnepodnošljivije. Dragan je pronašao put i obezbedio svoju porodicu, ali su troškovi života znatno porasli poslednjih godina.
Iako je plata ostala ista kao prije deset godina, cijene roba i usluga su značajno porasle. Tipično, osoba iz srednje klase zarađuje platu u rasponu od 3.000 do 4.000 eura mjesečno. Međutim, čak i uz takve uslove, neizvjesno je može li čovjek koji živi sam iskusiti luksuz norveškog bajkovitog stila života. To je zbog ukrajinske krize, zbog koje su cijene naglo porasle. Na primjer, cijene hrane su porasle za preko 100 posto. Što se tiče troškova zakupa, Dragan sugeriše da je nemoguće naći stan od 80 kvadrata sa mesečnom zakupninom ispod 1.500 evra. Štaviše, postoji samo mala razlika između cijene najma u centru Osla i periferiji, razlika od oko 200 eura. “Cijene stanova rastu velikom brzinom, a troškovi struje su desetostruko porasli.
Moja kćerka je plaćala struju 130-140 eura mjesečno, a sada dobija račun od 600 eura mjesečno. To su nenormalne cijene. Tržište električne energije je otvoreno i omogućava svakom ko ima pravo da proizvodi struju da ga i prodaje.Prema Draganovim rečima, u snabdevanju električnom energijom se bavi više od trideset kompanija, što dovodi do mnoštva marketinških taktika u cilju privlačenja što većeg broja kupaca. U Oslu su neke zgrade još uvijek pod pokroviteljstvom određenih kompanija iz prošlih vremena.U ovim zgradama se nalaze društveni stanovi koji se ne mogu kupiti, što znači da pojedinci imaju samo pravo korištenja.Takođe, ove zgrade imaju centralno grijanje.
