Jovanka Broz obnašala je dužnost prve dame bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Iako je prvenstveno bila poznata kao supruga Josipa Broza Tita, njezina postignuća nadilaze njezin bračni status. Tijekom rata pokazala je nevjerojatnu snagu i hrabro se borila, a ujedno je pomagala potrebitima. Potom je obnašala brojne državne funkcije i posvetila se osobnom razvoju, diplomirajući s odličnim uspjehom. Nije oklijevala prihvatiti se bilo kojeg zadatka, bez obzira na njegovu prirodu. Njezina poznata domaća punđa i njezin besprijekoran smisao za modu bili su značajni aspekti njezine ostavštine.
U 28. godini života stupila je u brak s Titom, koji je tada imao 60 godina. Posljednje tri godine njegova postojanja bilo joj je zabranjeno posjećivati ga. Nakon što je Tito umro, bila je primorana da u spavaćici napusti Užičku 15. Nije joj bilo dopušteno čak ni zgrabiti svoje osobne stvari, čak ni kad su je držali na nišanu. Potom je premještena u nekvalitetnu i zastarjelu vilu na Dedinju, gdje joj je određena vrsta kućnog pritvora. Ova vila nije imala grijanje i prokišnjavala je, a Jovanka je bila bez osobnih dokumenata i zdravstvene knjižice.
“Moje postojanje potpaljeno je neprijateljstvom i dok sam živa, nastojat ću osigurati pravdu i ono što mi po pravu pripada. Ja sam odlučna Ličanka, čvrsta u svojim uvjerenjima, i to ću ostati do posljednjeg daha. Ja nisam puki ukras protokola koji se lako može odbaciti, poništiti ili izbrisati. Moji su živci od čelika i zahvalna sam što me zdravlje i dalje čuva. Stoga će naša potraga ustrajati. Godinama su mi ulijevali strah, iscrpljivali me i mučili. Oni vjeruju da će, ako mene eliminiraju, iskorijeniti sve tajne i sporna pitanja iz tog doba, iz Titovog vremena. Ali varaju se, neće im uspjeti”, objasnila je Jovanka Broz Žarku Jokanoviću, koji je u svojoj knjizi “Moj život, moja istina” dokumentirao višegodišnje razgovore s bivšom prvom damom Jugoslavije.
Titova žena, koja je 2013. preminula u Beogradu od srčanog zastoja u 89. godini, nije poživjela dovoljno dugo da svjedoči zadovoljenju pravde. Umjesto toga, provela je 33 godine u izolaciji, čekajući ostavinsku raspravu da se utvrdi što joj pripada nakon smrti njezina supruga. Njena posljednja želja bila je da bude položena u Kući cvijeća, uz Tita. Velika je sramota koja će ostati zuvijek kako su se ponašali prema njoj.
