Mjesec prosinac 2005. godine obilježio je smrt proslavljenog glumca Steve Žigona. Iza sebe je ostavio suprugu Jelenu, te kćer Ivanu i sina Nikolu. Stevine filmske uloge ostavile su neizbrisiv pečat na kinematografskoj sceni u regiji. No, baš kad smo mislili da će njegova ostavština biti ograničena na užu obitelj, odjeknula je vijest o postojanju njegova izvanbračnog sina. Ovaj sin do sada je bio nepoznat javnosti, a otkriće njegovog postojanja iznenadilo je mnoge. Ni sam glumac nije znao za njegovo postojanje duže od dvije decenije.
Vid Žigon u 51. godini života donio je odluku o otkrivanju dugogodišnje obiteljske tajne. Godine 1971. Stevo Žigon stiže u Ljubljanu kako bi režirao kazališnu predstavu ‘Pigmalion’. Ulogu Else Doolittle tumačila je Meta Vranič, darovita i markantna mlada glumica, koja je slučajno bila i moja majka. Vid Žigon, književnik, započeo je svoju priču ispričavši okolnosti svog rođenja. Ispričao je kako je bio neželjena posljedica kratkog ljubavnog susreta njegove majke i poznatog glumca. Iako je znala da će se otac vratiti obitelji u Beograd, majka je ipak odlučila roditi Vida.
U dobi od 15 godina postao sam svjestan njegovog postojanja. Unatoč činjenici da je znao da sam prisutan, nisam se osjećala prisiljenom tražiti ga. Moje oklijevanje proizlazilo je iz činjenice da me kao dijete usvojio moj očuh i dvoumila sam se oko toga kako bi njegova obitelj reagirala kad bih se rekla. Tek sa 28 godina skupio sam hrabrosti da ga upoznam i uputio se u Beograd, gdje su me toplo dočekali. Osim Stevea, nitko od članova njegove obitelji nije znao za moje postojanje. Često sam ga posjećivao u Beogradu od 2000. do 2005. godine, sve do njegove nesretne smrti. Ovi posjeti bili su nezaboravni i izuzetni trenuci koje ću uvijek cijeniti.
Dok sam bio u Ljubljani, dobio sam od njega poruku dan prije nego što je preminuo. U svojoj poruci se ispričao što me nije aktivno tražio i zamolio me za oprost. Kad sam ga uvjerila u svoju ljubav, činilo se da je to sve što treba čuti prije odlaska. I dan danas sam u kontaktu s njegovom kćeri Ivanom, koja je tada također bila sa mnom u Ljubljani. Odmalena sam imao duboku strast prema poeziji, što me navelo da napravim pjesmu u čast svog oca Stevi Žigona. Pesma je originalno napisana na srpskom jeziku.
