Kod nas u regiji se lovorov list uglavnom koristi kao začin koji poboljšava okus nekog jela međutim ovabiljka ima i ljekovita svojstva za koja možda i niste znali.Odvojite trenutak i pogledajte videozapis u nastavku i uvjerite se sami u razne zdravstvene prednosti povezane s konzumacijom lovorovih listova.
BONUS TEKST:
Kulinarska tradicija Afrike zamršena je i raznolika, stoljećima oblikovana različitim kulturama, geografskim krajolicima i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, na koju uvelike utječu jedinstveni običaji i klima određenih područja. U zapadnoj Africi klima varira od tropske do sušne, što dovodi do prehrane koja prvenstveno sadrži žitarice poput kukuruza, prosa i sirka. Ove se žitarice obično koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
- Fufu je široko uživano jelo koje se pravi od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput slatkih krompira ili manioke, dok se banku, koji se obično poslužuje kao prilog, priprema od kukuruza ili prosa. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz žitarice, bitne su komponente.
Sa značajnim udjelom proteina i vlakana, mahunarke služe kao fantastičan dodatak svakodnevnim jelima. Obično se dodaju u juhe ili variva, a mogu se naći u jelima poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočna regija Afrike, poznata po svojoj vlažnoj klimi koja podržava raznoliku ponudu voća i povrća, nudi obilje svježih sastojaka u svom kuhanju.
Tradicionalno jelo u Keniji, na primjer, je “ugali”, koje se priprema od kukuruza i prati različito povrće i meso. Štoviše, svježe voće poput manga, ananasa i papaje obično se konzumira u cijelom obliku ili kao sok. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti u sjevernoj Africi podržavaju cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koja je istovremeno raznolika i začinjena. Lokalnu kuhinju karakteriziraju jela kao što su couscous, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhano jelo koje se priprema u jedinstvenom loncu.
Ova jela obično sadrže ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta daju dubinu okusu. U središnjoj Africi obilje tropskih šuma pruža raznoliku ponudu hrane koja se koristi u lokalnoj kuhinji. Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se stavlja u juhe i variva. Jedno popularno jelo poznato kao “gulaš” kombinira povrće i meso, često pojačano autohtonim biljem i začinima, što dovodi do snažnih okusa i značajnih nutritivnih prednosti.
Osim ovih regionalnih razlika, Afrika stavlja snažan naglasak na prehranu koja daje prioritet očuvanju prirodnih resursa i uključivanju lokalnih namirnica. Mnoge zajednice diljem kontinenta sudjeluju u praksama uzgoja i pripreme hrane koje su usmjerene na održivost, s ciljem smanjenja otpada i povećanja prehrambene vrijednosti. Tradicionalne metode poput fermentacije, sušenja i dimljenja obično se koriste za očuvanje hrane i produljenje njezinog roka trajanja.
Tipična afrička prehrana nudi značajne zdravstvene prednosti. Konzumiranje raznolikog izbora cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima. Ova metoda prehrane naglašava cjelovitu, neprerađenu hranu i može pomoći u prevenciji kroničnih bolesti poput dijabetesa i bolesti srca.
Nadalje, afrička kuhinja njeguje snažnu vezu s kulturnom baštinom i tradicijom stanovnika kontinenta. Svaki obrok pripovijeda priču o povijesti, vjerovanjima i kolektivnim vrijednostima, čineći vrijeme obroka vitalnom komponentom kulturnog identiteta i društvenog angažmana.
