Kada je u pitanju bolest dementnosti primjećeno je da sve veći broj ljudi u poznim godinama oboljeva od nje. U takvim slučajevima cijla porodica je pogođena posebno ako se u bolesti javlja i agresivnost.
Postupno opadanje pamćenja, kognitivnih sposobnosti i vještina donošenja odluka karakteriziraju duboku bolest poznatu kao demencija. Ova bolest ne samo da utječe na pojedinca koji pati od nje, već također ima dubok učinak na cijelu njihovu okolinu. Dok se simptomi mogu razlikovati od osobe do osobe, kognitivne promjene su prevladavajuća manifestacija.
- Drugim riječima, osim ranije spomenutog gubitka pamćenja, koji obično primjećuje supružnik ili druga pogođena osoba, osoba se također često susreće s dezorijentacijom i zbunjenošću, bori se s komunikacijom i pronalaženjem riječi te se suočava s ogromnim izazovima u obavljanju zamršenih zadataka. Prisutnost demencije često se može prikriti u govoru. Procjenjuje se da se godišnje u Hrvatskoj oko 3000 osoba dijagnosticira ovo posebno stanje.
Ovaj trend sve većeg broja novootkrivenih slučajeva primjećuje se iu mnogim drugim regijama, prvenstveno zbog starenja stanovništva. Stoga je ključno biti na oprezu i ne previdjeti lako promašene, a očite simptome. Vrijedno je napomenuti da se indikatori mogu sakriti unutar govornih obrazaca pojedinca. Frontotemporalna demencija progresivni je neurodegenerativni poremećaj koji prvenstveno zahvaća frontalne i temporalne režnjeve mozga.
Na ponašanje i jezik utječe ova posebna vrsta demencije, koja se obično naziva frontotemporalna demencija (FTD), koja primarno zahvaća frontalne i temporalne režnjeve mozga. Obično se ovaj oblik demencije manifestira ranije u životu, obično između 45. i 65. godine. Tri uobičajena pokazatelja ovog stanja uključuju izražavanje bešćutnih ili hladnih izjava. Osobe koje pate od demencije mogu pokazivati simptome poput socijalnog povlačenja i osjećaja nelagode.
Također se mogu upustiti u zbijanje neprikladnih šala, ponašanje koje im u prošlosti nije bilo svojstveno. Nadalje, kako stanje napreduje, pojedinci mogu osjetiti usporene pokrete, poteškoće s gutanjem i inkontinenciju. Kako bolest napreduje, pacijent se sve više oslanja na pomoć drugih, napominje Živim. Kako biste osigurali odgovarajuću njegu, ključno je obratiti pozornost na sve simptome koji se mogu pojaviti i odmah se posavjetovati s liječnikom ako ih vi ili netko koga poznajete pokazuje.
Osim toga, bitno je razlikovati pojedinca od radnji koje proizlaze iz demencije. Korisno je percipirati ove radnje kao sredstvo komunikacije, budući da iza bilo kakvog pokazivanja ljutnje mogu biti skriveni osjećaji zbunjenosti, straha ili nelagode. Preporučljivo je brzo identificirati sve moguće okidače kako bi se pružila potrebna podrška. NHS također naglašava da ćete moći identificirati znakove frontotemporalne demencije kao:
Kako stanje napreduje, pojedinci mogu doživjeti promjene osobnosti i ponašanja, kao što je sudjelovanje u neprikladnim ili impulzivnim radnjama, pokazivanje uočenog nedostatka suosjećanja ili sebičnosti, zanemarivanje osobne higijene ili ispoljavanje prejedanja ili gubitka motivacije. Mogu se pojaviti i jezične poteškoće, uključujući spor govor, probleme s izgovorom riječi i zabunu u poretku riječi. Mentalni izazovi, kao što su poteškoće s fokusom, planiranjem i organizacijom, mogu postati očiti. Osim toga, problemi s pamćenjem obično se manifestiraju u kasnijoj fazi.
Demencije prvenstveno pogađaju stariju populaciju, a zbog njihove nedovoljne radne i intelektualne angažiranosti rani znakovi ovih bolesti mogu biti zanemareni. Sami pojedinci često ne prepoznaju ili ne priznaju svoja rastuća ograničenja. Istodobno, okolina koja ga okružuje sklona je pripisati zaboravnost prirodnom procesu starenja, pogrešno vjerujući da su kognitivni pad i povećano oslanjanje na druge tipični ishodi starenja. Tek kada se pojave poremećaji u ponašanju, agresija, sklonost lutanju i noćni nemir, te osobe traže liječničku pomoć ili ih drugi dovode.
Prevalencija osoba s demencijom u cijelom svijetu ubrzano raste, prvenstveno zbog starenja stanovništva. Kako očekivani životni vijek nastavlja rasti, očekuje se da će broj oboljelih i dalje rasti. Međutim, unatoč nepostojanju konačnog lijeka za većinu oblika demencije, postoje razlozi za oprezni optimizam. Značajno je da su razvijene zemlje primijetile pad učestalosti demencije, iako je točan uzrok ovog silaznog trenda i dalje neizvjestan. Pretpostavlja se da su napredak u životnom standardu, učinkovito upravljanje čimbenicima rizika, viša obrazovna postignuća i izloženost stimulativnom okruženju ključni čimbenici koji doprinose ovom ohrabrujućem razvoju.
