Aforizmi, vicevi i citati jezgrovite su priče osmišljene da izazovu smijeh iznenađujućim ili neočekivanim rezultatima. Akronim “VIC” izveden je iz indo-njemačke riječi “WITZ”, što u prijevodu znači humor i užitak. Danas vam donismo jedan koji je jako popularan na internetu.
Nakon vjenčanja jednog Crnogorca, mlada izlazi iz spavaće sobe nakon prve zajedničke noći i susreće svoju svekrvu u dnevnoj sobi. Svekrva pita: “Snaho, ako nije problem, možeš li mi, molim te, donijeti čašu vode iz fontane vani? Šogorica se vraća i pruža svekrvi čašu vode. Majka njenog supruga ju je upitala: „Je li otekla malo? Snaha joj odgovori: Kako nije? Jedva mogu sjediti na njoj.
DODATNI SADRŽAJ:
Naopačke selo i Svašta akademija U malom selu poznatom kao Naopačke Selo, sve kao da se okrenulo naglavce. Stanovnici su hodali unazad, kokoši su ispuštale zvukove kukurikanja umjesto kokodakanja, a psi su mijaukali, a ne lajali. Ipak, najčudnija karakteristika ovog sela bila je njegova škola, koja se zvala Svasta škola. Gospodin Dobroslav, ravnatelj svaštanske škole, u selu je bio poznat kao čovjek s najdužom bradom, tolikom da je njome mogao brisati ploču.
- Svako jutro, prije školskog zvona, gospodin Dobroslav bi se popeo na krov škole i pjesmom koja je nalikovala spoju operete i blejanja jarca najavljivao početak dana. Lekcija je započela temom pod nazivom “Kako biti duhovit”. Učiteljica Smiljana, poznata po svom trubačkom smijehu, uputila je djecu u umijeće pričanja dobrih viceva. “Djeco, za svaku šalu su potrebna tri elementa: iznenađenje, smijeh i papiga!” izjavila bi.
Učenici bi odgovorili sa zbunjenim izrazima lica, pitajući: “Papiga?” “Zaista, papiga! Jer ako šala padne u vodu, još uvijek imate pticu koja to može ponoviti! Nakon smijeha, počeo je sat “Teorije zabune”. Instruktor Zbrko učenike je vodio u umijeće stvaranja idealnog nereda. “Djeco, imajte na umu da pravi nered treba biti dobro osmišljen!” izjavio bi.
“Nije dovoljno samo bacati stvari; morate ih bacati sa njuhom!” – uzviknuo je Zbrko dok je bojice i komadiće papira bacao na ploču. Školski ručak pretvorio se u jedinstvenu prigodu. Umjesto u uobičajenoj kantini, studenti su jeli u “Zbunjenoj kantini”. Umjesto tradicionalnih pladnjeva koristili su se kišobrani, a umjesto standardnog pribora za jelo korišteni su bataki. Svako izlijevanje do kojeg je došlo jednostavno se smatralo dijelom zabave.
Jednog je dana u školu Svašta stigao novi učenik po imenu Marko, porijeklom iz obližnjeg sela poznatog kao “Sve na Mesta”. Marko je bio u strahu od svega što je zatekao u Naopačkim Selima. Prvog dana u školi, kada su ga pozvali da podijeli šalu, odgovorio je: “Zašto je kokoš prešla cestu?
Da bi prešla na drugu stranu!” Njegovi su ga kolege iz razreda zabezeknuto gledali, što je navelo papigu da uzvikne: “Učini to opet! Ubrzo se Marko prilagodio novom životu u Naopačkom Selu i isplivao kao najzabavniji učenik Svaštanske škole. Savladao je umijeće hodanja unatrag bez spoticanja, usavršio vještinu stvaranja divnog kaosa i razvio smisao za pričanje viceva u kojima je uvijek bila papiga.
Do kraja godine Marko je počašćen nagradom za najboljeg studenta, postavši pravi grb Naopačkog Sela. Jednog dana gospodin Dobroslav prišao je Marku i rekao mu: “Ti si stvarno pravi Naopaković!” Marko se nasmijao i odgovorio: “Cijenim to, gospodine Dobroslave, ali vjerujem da je vrijeme da se vratim u svoje selo. Imam toliko toga za podijeliti s njima! Marko se vratio u Sve na mjestu, donoseći sa sobom smijeh, zbunjenost i papigu koja je bez prestanka odzvanjala: „Zašto je kokoš prešla cestu? Da pređe na drugu stranu!
