Široj publici se po prvi put predstavila u Zvezdama Granda i stekal jesimpatije svih svojom tužnom životnom pričom. Ona je tada bila samohrana majka koja je jedva spajala kraj sa krajem. Poznata pjevačica Biljana Sečivanović prije dvije i po godine izmijenila je zavjete i rekla “da” svom voljenom partneru Aleksandru Nediću. Od tada je otkrila istinsku sreću i sada živi u životu nalik na bajku, uz svog supruga i njihovog sina Meteja. Međutim, ispod površine svakog njenog osmijeha krije se duboka tuga.Bilo je razdoblja u životu Biljane Sečivanović ispunjenih neizmjernom boli i nedaćama, o čemu je u jednom trenutku otvoreno govorila.
Bilja je samouvjereno rekla da ljubav nadilazi vrijeme i društvena očekivanja, istaknuvši kako na njezinu odluku da svom vjenčanju kaže ‘da’ nisu utjecala tuđa mišljenja ili negativni komentari o njezinim godinama. Odlučno je ustvrdila da prije nije osjećala potrebu prilagoditi se tradicionalnim normama i nositi bijelu vjenčanicu, bez obzira na prošla ljubavna iskustva.
Glazbenu čaroliju u njoj je zapalio harmonikaš s kojim je imala priliku surađivati, a tim je susretom krenuo i njezin put u svijet rada. Taj je pojedinac postao njezina prva ljubav, ljubav koja je bila duboka i uzvraćena, jer je postao njezin dečko. Očekujući njegov povratak sa odsluženja vojnog roka, svakog drugog vikenda ga je vjerno posjećivala u Zaječaru.
Naša ljubav jedno prema drugom bila je bezgranična. Nažalost, njegovi su me roditelji prezirali zbog mog zanimanja pjevačice, iako su zaruke već bile dogovorene. Nakon tri godine našoj vezi došao je kraj.
Iskustvo je bilo nevjerojatno izazovno, zbog čega sam dugo plakala bez prestanka. Trebalo mi je dosta vremena da se oporavim od iskušenja. U tom sam trenutku sebi dao svečano obećanje: nikad više neću voljeti nekoga bez postavljanja granica, osiguravajući da ću uvijek čuvati dio sebe za potencijalno povlačenje. Tražeći utjehu, odvažio sam se u Austriju gdje sam susreo novu ljubav. Zanimljivo, i ta nova paljba bila je članica benda, točnije klavijaturist Bojan – priznala je Biljana u tom periodu.
- Unatoč mojoj sklonosti stvaranju jakih privrženosti u vezama, čak ni ta veza nije mogla izdržati test vremena. Zajednička želja za djetetom vodila nas je putem brojnih pokušaja, ali nažalost nismo uspjeli zatrudnjeti. Kako bismo poboljšali naše šanse, operirala sam jajnike i maternicu, što je nažalost rezultiralo raznim komplikacijama.
Na kraju sam donio tešku odluku da ga oslobodim, nagovarajući ga da potraži nekoga tko bi mogao ispuniti njegovu želju za sinom. Nakon devet zajedničkih godina, konačno smo krenuli svatko svojim putem.
Ginekolog mi je više puta savjetovao da promijenim metodu kontracepcije. Nakon što sam prestala uzimati lijekove i doživjela duboki emocionalni pad, susrela sam pojedinca koji nije bio povezan s glazbenom industrijom i s njim sam zatrudnjela. Plakala sam i ispitivala vjerodostojnost ove situacije koja se odvijala u mom životu.
Budući da nisam uspjela začeti dijete s muškarcem kojeg sam voljela i željela, sada nosim dijete druge osobe. Obuzeta ogromnom tugom, borila sam se da nastavim raditi uz Bojana i njegov bend. Kada sam ih obavijestila o svom odlasku zbog trudnoće, njihova reakcija je bila krajnji šok, jer je jedna članica doslovno pala sa stolice, kako je pjevačica otkrila.
Tijekom trudnoće uspijevala sam održavati svoj radni raspored i čak sam nosila visoke pete do sedmog mjeseca, unatoč tome što sam bila podvrgnuta operaciji grlića maternice zbog koje nisam mogla dobiti serklažu. U međuvremenu se moj bratić Nikola borio s teškom bolešću, a sestra je morala na operaciju kralježnice zbog nelagode spavanja na stolici uz bolničke krevete. Usred svega toga brinula sam se o svom dragocjenom djetetu, koje je već osjećalo nesnosne bolove i zahtijevalo stalnu pažnju. Kupao sam ga i svjedočio mučnim scenama koje je bilo teško podnijeti.
U osmom mjesecu trudnoće morala sam se vratiti u Austriju kako bih ispoštovala zakon koji je zahtijevao da budem u blizini bolnice u kojoj sam se prijavila za porod. Sa sigurnošću sam znala da nosim dječaka, a Nikola ga je, u čast svog prijatelja, nazvao Mateja. Kako mi se bližio deveti mjesec, uzela sam na sebe krečenje stana, uz pomoć Bojana, mog bivšeg ljubavnika.
Tada su ga kontaktirali moji roditelji, izbjegavši potrebu da vijest o Nikolinoj smrti saopće izravno meni. Cijelo susjedstvo je odjekivalo od moga žalosnog plača. Držao sam se uvjerenja da će preživjeti, da ću ga imati priliku vidjeti i upoznati s njegovim bratom. Međutim, te sam noći osjetila trudove i rodila sam. Ujutro, kad sam podijelio vijest o isporuci, pogrebna povorka je već bila u tijeku.
Iščekivanje i čežnja za toliko željenim djetetom bili su zasjenjeni dubokim osjećajem gubitka, koji sam dijelio ne samo ja nego i oni najbliže meni. Rođendani su bili lišeni slavlja, bez ikakvog privida veselja ili glazbe. Po povratku iz Austrije prvi mi je instinkt bio otići na groblje, povesti i Mateja da ga Nikola vidi, makar i s neba.
- Tragično, moja je sestra također postala žrtva raka, suočena s nemogućom odlukom hoće li se pridružiti jednom djetetu u zagrobnom životu ili ostati ovdje s drugim. Odlučan da je zaštitim, zakleo sam se: “Neću dopustiti da umreš.” Potiskujući svaki izraz tuge, stavljamo fasadu normalnosti, pretvarajući se da je sve u redu.
Veličinu svega toga mogu doista shvatiti samo oni koji su doživjeli takvo slomljeno srce, jer je i sama Biljana otkrila da ima rak dojke dok je nastupala na velikoj pozornici Zezda Granda. Čak je i tada nastojala prikriti osobna previranja koja je proživljavala, pazeći da nitko u publici ne zamijeti njezinu životnu tragičnu dramu.
